Ahmed Žilić: Prave barabe nisu optužene

128

Advokat Žilić, prvostepeno oslobođen u procesu o dokapitalizaciji Energopetrola, najavio je žalbu: ovaj autorizirani intervju baca novo svjetlo na sluča.

Nakon gotovo četiri godine prvostepeno je završen proces o dokapitalizaciji Energopetrola. Najavili ste žalbu na oslobađajuću presudu?

– U mnogim dionicama sudskog postupka teško je uravnoteženo čitati ovu optužnicu i ostvarivati činjenično, pravno i logično utemeljenu i konzistentnu recepciju ove politički motivirane optužnice. Veliki britanski pravnik lord Hoffmann dao je čuvenu izjavu prema kojoj stvarna prijetnja za opstanak nacije/države ne dolazi od kriminala, nego od inkompetentnog i politički korumpiranog pravosuđa. Skoro savršeno ova izjava reflektira se i na Kantonalno tužilaštvo Sarajevo u slučaju Energopetrol, nakon što unatoč višegodišnjoj istrazi i suđenju, izrečenom presudom Općinskog suda u Sarajevu nije dokazano da postoji odgovornost bilo koga od devet optuženih. U tom (širem) pogledu, odluka Suda je zakonita i nije mogla biti drugačija, iako je prerano davati konačne ocjene o presudi.

Policijska država

 

Gledajući iz mog rakursa, pravu je dat samo periferni domen: oslobađajuća presuda zataškava korumpiranost pravosuđa u policijskoj državi, korumpirane i inkompetentne postupajuće tužiteljice Sabine Sarajlije, nelustriranog tužioca Aziza Jahjefendića, šefa Odjela za privredni kriminal i korupciju Tužilaštva u vrijeme podizanja optužnice, tadašnjeg sudije za prethodno saslušanje Općinskog suda u Sarajevu Igora Todorovića, koji je nezakonito u martu 2014. potvrdio montiranu optužnicu Tužilaštva, korumpiranog prethodnog postupajućeg tužioca u slučaju Energopetrol – Milutina Koprivice, koji je Vahidu Heći, bivšem resornom federalnom ministru, prodao kuću i zemljište u Tušnjićima kod Visokog u vrijeme kada je Finansijska policija prijavila i Heću kao jednog od počinilaca krivičnog djela u slučaju Energopetrol… Sud oslobađajućom presudom uopće nije uzeo u obzir da sam jedini član Komisije koji je izdvojio mišljenje u odnosu na prijedlog Ugovora o dokapitalizaciji Energopetrola i da sam o tome blagovremeno obavijestio Vladu FBiH? Samo odbijajućom presudom Sud bi odlučio da protiv mene zbog datog slobodnog (izdvojenog) mišljenja Tužilaštvo nije smjelo podignuti optužnicu, da nije smjela biti potvrđena ova sramna politička optužnica. Reperkusija izrečene oslobađajuće presude je da mi je ukinuto pravo da slobodno mislim: od svih Božjih stvorenja samo ljudi imaju pravo izbora i sposobnost da misle – čime je ovakva presuda uperena ne samo protiv prava nego čak i protiv Boga. Šalje se loša poruka onima koji misle i imaju hrabrost da slobodno iznesu svoje mišljenje!? Oslobađajuća presuda može poslužiti kao presedan i alibi za stara/nova “olovna vremena”. Zlo nije poraženo: oslobađajućom presudom “legalizirani” su policijsko-politička dominacija i pravosudna tlačenja? Sud nije smatrao moralnim, pravednim i legitimnim moj čin izdvajanja mišljenja. Kao da može biti demokratije bez nezavisnih ljudi… Zbog interesa pravde nisam mogao biti tek oslobođen samo na osnovu razloga što Tužilaštvo nije dokazalo moju krivnju: prava pravda mora ne samo biti izvršena nego mora i da se vidi da je izvršena. Kraću žalbu će sačiniti moj branilac advokat Fahrija Karkin, dok ću ja pisati odgovor na žalbu Tužilaštva.

Da li je Vaše izdvojeno mišljenje uticalo na konačni ishod ovog sudskog procesa?

– Epilog i ovog slučaja je da je BiH policijska država. Kao advokata, kao člana Komisije koji je jedini izdvojio mišljenje – Sud me je oslobađajućom presudom jednako tretirao kao i ostale članove Komisije? Ovakva sudska odluka oportuna je koncesija korumpiranom i inkompetentnom pravosuđu. Izdvojeno mišljenje uopće nije uticalo na ishod postupka. Zar nisam zaslužio sudsku zaštitu zbog ispoljene građanske hrabrosti? Sud je indifirenten na dokazanu činjenicu da su protiv mene prekršeni Europska konvencija, Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Zakon o advokaturi FBiH, međunarodni standardi koji se odnose na slobodu obavljanja advokatske profesije, Ustav BiH, Ustav FBiH… Sud za ljudska prava u Strasbourgu (Guja protiv Moldavije iz 2008, Stoll protiv Švicarske iz 2007.) naveo je opća pravna stajališta za slobodu izražavanja “zviždača”. Kada u FBiH nije usvojen zakon o zviždačima, morao sam biti zaštićen obavezujućom Građanskopravnom konvencijom Vijeća Europe o korupciji iz 1999? Sloboda izražavanja fatalno je ismijana.

image
Šalje se loša poruka onima koji misle i imaju hrabrost da slobodno iznesu svoje mišljenje!?

Prema zvaničnom tumačenju resornog FMERI-ja, u svojstvu advokata bio sam član Komisije. U slučaju Elci i drugi protiv Turske iz 2003. godine Europski sud je zauzeo stajalište da je sloboda advokata da obavlja svoju profesiju bez neprikladnih smetnji esencijalna komponenta demokratskog društva i nužna pretpostavka za djelotvornu primjenu odredaba Konvencije, posebno jamstva poštenog suđenja i prava na osobnu sigurnost, da proganjanje ili uznemiravanje članova pravničke profesije pogađa samo srce konvencijskog sustava.

Zašto ste tvrdili da je proces politički, a što je Općinski sud u Sarajevu jasno negirao?

– Ovim političkim procesom suđeno je i advokaturi/odvjetništvu kao profesiji bez čije institucionalne nezavisnosti nema vladavine prava (pravne države), zaštite ljudskih prava i uspostave demokratskih institucija. Osim mene, kvalifikaciju političkog suđenja dale su u plaćenim oglasima: od 22. 4. 2014. Regionalna advokatska komora Sarajevo (RAKS) (optuživanje “svojstveno totalitarnim društvima i policijskim režimima”, kojim je prekršen Zakon o advokaturi FBiH član 26: Advokat ne može biti pozvan na krivičnu ili materijalnu odgovornost za svoje mišljenje izraženo u pružanju pravne pomoći u postupku pred sudom ili drugim organima), Advokatska komora FBiH od 20. 5. 2014. (optuživanjem advokata Žilića prekršeni su Europska konvencija, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Ustav BiH, Ustav FBiH, članovi 5. i 26. Zakona o advokaturi FBiH, Preporuka (2000) 21 Komiteta ministara Vijeća Europe državama članicama o slobodi obavljanja advokatske profesije od 25. 10. 2000…, advokati uživaju slobodu izražavanja, ne smiju trpjeti bilo kakve sankcije, prijetnje sankcijama ili pritiske…, ne mogu biti podvrgnuti krivičnom gonjenju, upravnim, ekonomskim ili drugim sankcijama…, UN Osnovna načela o ulozi advokata iz 1990: “Advokati uživaju građanski i krivični imunitet za usmene i pisane izjave, date u dobroj vjeri, prilikom obavljanja profesionalnih dužnosti pred sudom, tribunalom ili drugim zakonskim ili upravnim tijelom.” UO Advokatske komore FBiH smatrao je “da je suprotno racionalnom razmišljanju i pravnom rasuđivanju da se kod jasnih stavova iz predmetnog izdvojenog mišljenja, podiže i potvrđuje optužnica protiv advokata Ahmeda Žilića”, da je “u maniru svojstvenom totalitarnim društvima i policijskim režimima u Bosni i Hercegovini ovim pogažen davno dosegnuti civilizacijski stupanj ljudskih prava zagarantiranih advokatima”, da je “advokat Žilić postupao poštujući Zakon o advokaturi FBiH i Opća načela Kodeksa advokatske etike advokata FBiH”.

Nelogična ocjena

 

Skupštine RAKS-a i AKFBiH podržale su ova javno iznesena stajališta svojih upravnih odbora. Osudu optuživanju i suđenju advokatu Ahmedu Žiliću dali su Advokatska komora Republike Srpske, Hrvatska odvjetnička komora, Odvjetnička komora Slovenije Sapienti sat. Upravo je ovo bio povod da je na glavnom pretresu održanom 21. 12. 2015. tužiteljica Sabina Sarajlija u sudnici iznijela uvrede na račun advokatskih komora i advokata te demonstrirala neetično tužilačko ponašanje (Tužiteljica Sarajlija: Kakve veze imaju odluke nekih tamo komora o statusu Ahmeda Žilića? Advokat Nikica Gržić: Časni sude, ja zaista imam kao advokat vrlo ozbiljnu primjedbu na tužiteljicino ponašanje, neka tamo komora… Nemojte se smijati, to je vrlo ozbiljna institucija i da nije advokatske komore, ne neke komore, nego ozbiljne institucije, zna se kako se u kojim režimima postupa gdje nema komore. Sudija Melika Murtezić: Tužiteljice, ovako da završim sa političkim procesom. Ovako primjedba na politički proces kao što sam vam prošli put objasnila nije išla samo na vaš račun, ta optužnica nije vaše vlasništvo, ta optužnica je potvrđena od strane Suda i ako Sud ne smatra takve primjedbe uvredljivim, nemate potrebe ni vi da ih smatrate i nemojte stalno upadati u riječ. Kažem vam da se ne obraćate tako, time očito vidjeli ste da vrijeđate ovdje sve prisutne advokate).

Neovisno što je oslobađajućom presudom stao na stranu stajališta advokatskih komora o političkom suđenju advokatu Žiliću, zaista je neprihvatljiva i nelogična ocjena Suda iznesena na izricanju oslobađajuće presude od 7. augusta 2017. da je postupajuća tužiteljica Sabina Sarajlija u skladu sa Kodeksom tužilačke etike zastupala optužbu u sudnici. Zašto je sudija Murtezić dobila amneziju na opominjanje tužiteljice Sarajlije na pretresu od 21. 12. 2015.? Zbog kojih li je razloga (ili interesa) bivši predsjednik UO AKFBiH u sudnici zauzeo stav da je tužiteljica Sarajlija profesionalno obavljala svoj posao?! Kako su joj stalno nonsensi nadilazili inteligenciju, vjerovatno nakon što sam Sudu podastro dokaze iz moje privatne prepiske sa Ivanom Zvonimirom Čičkom da je i njen suprug Ermin Sarajlija kao djelatnik UDBE progonio političke neistomišljenike (poput mene), a potom se predano bavio ljudskim pravima, tužiteljica Sabina Sarajlija znala je posegnuti i za argumentom da imam paranoju?

Kako god završio ovaj proces, jasno je i iz Vašeg izdvojenog mišljenja da je bilo razloga za pretresanje procesa dokapitalizacije Energopetrola. Ko su pravi krivci?

– Tužilaštvo uopće nije optužilo prave barabe. Vaše pitanje upućuje na zaključak da se Tužilaštvo rukovodilo političkom, a ne krivičnopravnom logikom. Po čijim nalozima sam morao biti optuženi, a ne svjedok – pitanje je koje trebate uputiti glavnoj tužiteljici i Kolegiju tužilaca ili čak Federalnom tužilaštvu? Moj posao je da branim, a ne da optužujem, osim kada su u pitanju oni koji su uključeni u ovo političko optuživanje koje će nadići pravosudne okvire, pa i same države BiH. Zar je bilo razloga za ovakvo politički motivirano tužilačko “pretresanje procesa dokapitalizacije Energopetrola” nakon što je Ugovor o dokapitalizaciji Energopetrola iz 2006. bio višekratno legaliziran u okviru pravnog poretka u (F)BiH odlukama: Komisije za vrijednosne papire FBiH, Registra vrijednosnih papira FBiH, registarskog Općinskog suda u Sarajevu, Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Konkurencijskog vijeća BiH. Moje izdvojeno mišljenje nije u proturječju sa ovim odlukama, treba ga posmatrati kao znak viših standarda i profesionalnog opreza kada je u pitanju zaštita državne imovine. Ipak, ne ponudivši nikakve dokaze, tužiteljica Sarajlija arogantno je svojom ispraznom mantrom smatrala da su se nadležni organi samo “fragmentarno” bavili Ugovorom o dokapitalizaciji? Pitanje za glavnu tužiteljicu je: zašto postupajući tužitelji nikada u ovim registracijskim postupcima nisu uložilo bilo kakav prijedlog, pravni lijek, čak niti podnesak – a zakon im je ostavio takvu mogućnost (neovisno što nije bilo pravnog osnova)?! Uprkos tome, “pretresanje procesa dokapitalizacije Energopetrola” je izvršeno na način da je godinama Tužilaštvo, opterećeno svojim plitkim aporijama, krivotvorenom optužnicom pokušavalo dokazati korupciju sa (svojim) dokazano

korumpiranim vještacima, svjedocima pa čak i tužiocima: vještakom dr. Abidom Hodžićem za kojeg je Sud utvrdio da nije dokazao štetnost Ugovora o dokapitalizaciji. Kako je na osnovu njegovog nalaza i mišljenja Tužilaštvo moglo podići optužnicu i kako je ona mogla da bude potvrđena?

Nije bilo aneksa

 

Sud je izrekao mjeru zabrane obavljanja poslova sudskog vještaka Abidu Hodžiću, ali je Tužilaštvo odbilo moj prijedlog da se pribave dokazi o njegovoj korupciji, u sramnom, ali važnom dokazu Tužilaštva – Izvještaju o počinjenom krivičnom djelu Federalne finansijske policije iz 2009, u kojem sam prijavljen kao jedan od počinilaca krivičnog djela, na stranama 181, 149-150, 124-125. (stenogram sa sjednice Vlade FBiH od 7. 9. 2006. u Mostaru na kojoj je donesena odluka o zaključivanju Ugovora o dokapitalizaciji Energopetrola) – uključena je diskusija predsjednice Komisije Kaseme Ćatović: “Još jedna opservacija vezano za pismo koje ste jutros dobili od člana Komisije Ahmeda Žilića, vidjeli ste u tom pismu da se on kritički odnosi na rad Komisije, posebno na moj rad”, da je… “Komisija, osim njegovog mišljenja jednoglasno prihvatila sve ove dokumente”, da “članovi Vlade znaju da je ovo samo lični stav i mišljenje kolege”. Šta uopće “pretresati” sa tužiocima poput Sarajlije koja je nakon “profesionalne” istrage i podignute optužnice iznosila takve nonsense poput “da sam izdvojio mišljenje samo u odnosu na jedan ili više aneksa na Ugovor, a ne na sam Ugovor”? Sud nije utvrdio da je bilo kada zaključen ijedan aneks na Ugovor o dokapitalizaciji! Aneks na Ugovor postoji samo u fikcijama tužiteljice Sarajlije. Prilozi uz Ugovor njegov su integralni dio i razlikuju se od (nepostojećih) aneksa na ugovor.

 oslobodjenje.ba

Komentari

komentara