Ekspanzija kockanja kao naše ogledalo

177

Na svakih 2.500 stanovnika u ovoj zemlji dolazi po jedna kladionica, a svako malo niču novi objekti za kockanje. Druga statistička analiza govori nam da svaki osmi stanovnik ove zemlje ne samo da kocka već je ovisan o tome. Nije li vam čudno da stanovništvo jedne od najsiromašnijih zemalja Evrope godišnje uplati 1,6 milijardi KM vlasnicima kladionica i kockarnica? Mnoštvo je profesionalnih komentatora na društvenim mrežama kada je u pitanju sveopće stanje u zemlji, ali činjenica je da su ovo sredstva iz džepa naroda. Gdje je otišlo tih 1,6 milijardi KM? Kome? Koliko kladionice od tog silnog dobitka izdvajaju za državu kroz poreze i druge odbitke

 

ZABLUDA I: KLADIONICE POSTOJE RADI NAS

Naša se zemlja od završetka agresije pa do danas privredno još uvijek nije oporavila. Na stotine preduzeća zatvoreno je i propalo, na hiljade radnika ostalo je bez posla. Propali su čak i nekadašnji lideri na tržištu. Postojanje bilo kakvog preduzeća na duže staze, uspješnost njegovog poslovanja i njegov opstanak u ovakvoj situaciji uvijek je neizvjestan. Osim ako ste vlasnik kladionice koje su, ako je suditi prema informacijama s interneta, s radom u Bosni i Hercegovini počele 1998. godine. Ne postoji na cijelom svijetu finansijski uspješniji, konstantniji, uporniji i otporniji biznis od kladionice, kockarnice, kasina i automat-klubova. Najveće svjetske kompanije prolaze kroz uspone i padove, bankrote i krize, ali ovaj vid biznisa otporan je na svaki metak. Onima koji rade u ovim objektima ovakvi su tekstovi vjerovatno svakodnevica. Možda i moraju biti kako bi uvijek imali spremne kontraargumente. Ipak, oni su dio multimilionskih “preduzeća” i oprez te spremnost da uvijek izvuku kontraargument iz rukava moraju biti stalno prisutni. Čini se da podatak da je u 2017. godini za klađenje izdvojeno 1,6 milijardi KM nikoga pretjerano nije zanimao niti zabrinjavao te su kladionice godinu dana kasnije zaradile približno isto toliko novca.

Zamislite na trenutak da ste vlasnik određenog preduzeća za izradu i prodaju visoko kvalitetne i skupocjene obuće. Otvorili ste ogroman prodajni objekt u centru grada, izložili najbolju robu na police. Cijene su enormne, ali i proces izrade te obuće izuzetno je skup budući da je izrađujete od visoko kvalitetnog materijala. U jednom trenutku u vaš lokal ulazi čovjek koji razgleda obuću. Ne poznajete tog čovjeka, ali viđali ste ga u vašem objektu više puta. Čovjek vam se iz nekog razloga dopao i vi ga u jednom trenutku zovete da vam priđe i kažete mu: “Ako pogodiš broj cipela koje trenutno nosim, izaberi pet pari najskupljih cipela koje želiš!” Ovako nekako izgleda odnos između naših sugrađana i vlasnika kladionica i kockarnica. Zvuči izuzetno nelogično, ali upravo se ovakva situacija u praksi i odigrava. Svako preduzeće otvara radi ostvarivanja profita i nema poduzetnika koji to radi kako bi vam svoje proizvode dao džaba samo zato što ste par puta ušli u njegov objekt ili zato što ste mu se svidjeli. Klađenje je vrsta igre u kojoj uvijek dobija samo jedna, a konstantno gubi druga strana. Zapamtite ovo i zapitajte se koliko se novca u ove svrhe daje, a koliko gubi. Koliko je onih koje ste uspjeli vidjeti da su zadovoljni i nasmijani izašli iz kladionice? “Jedna marka ne predstavlja ništa, a mogu dobiti mnogo više”, vrlo je čest argument. Da li je zaista to logično za očekivati u svijetu kapitalizma, pohlepe, svijetu u kome manjina ima stotine i stotine miliona u svom džepu dok srednja klasa izumire do trenutka kada ćemo u bliskoj budućnosti svi biti na ivici opstanka.

Ako za primjer uzmemo da je prosječan građanin Bosne i Hercegovine, s prosječnom plaćom koja od početka do kraja mjeseca mora biti dovoljna za hranu, porodicu, za djecu i njihovo školovanje, za gorivo, mjesečnu kartu i za niz često nepredviđenih troškova, istovremeno i miljenik lokalne kladionice ili automat-kluba, ne možemo a da se na trenutak ne zapitamo o isplativosti čestog, možda i svakodnevnog boravka u ovim objektima. Ako ste na kraju godine ikada svodili račune o svom kućnom budžetu, znate i sami šta vam pokušavamo reći. Međutim, ne radi se samo o finansijskoj isplativosti već i svakoj drugoj: vrijeme, novac, isplativosti po zdravlje, odnosno nerve onih koji uporno daju, ali uporno i gube.

Jedna od statističkih analiza o ovom problemu govori nam da smo apsolutni šampion po broju kladionica na području cijele Evrope. Po podacima iz te statističke analize, na svakih 2.500 stanovnika u ovoj zemlji dolazi po jedna kladionica, a svako malo niču novi objekti za kockanje. Druga statistička analiza govori nam da svaki osmi stanovnik ove zemlje ne samo da kocka već je ovisan o tome. Nije li vam čudno da stanovništvo jedne od najsiromašnijih zemalja Evrope godišnje uplati 1,6 milijardi KM vlasnicima kladionica i kockarnica? Mnoštvo je profesionalnih komentatora na društvenim mrežama kada je u pitanju sveopće stanje u zemlji, ali činjenica je da su ovo sredstva iz džepa naroda. Gdje je otišlo tih 1,6 milijardi KM? Kome? Koliko kladionice od tog silnog dobitka izdvajaju za državu kroz poreze i druge odbitke? Nije normalno zatvarati oči na ovako bitne teme.

Znate li šta je zajedničko sljedećim općinama i mjestima u Bosni i Hercegovini: Drvar, Šamac, Bosansko Grahovo, Foča, Donji Vakuf, Teočak, Pale, Sapna, Ključ, Glamoč? Zajedničko im je da su se u 2017.godini našle na listi najnerazvijenijih i najsiromašnijih općina u Bosni i Hercegovini. Stanovništvo odlazi iz ovih mjesta, a poduzetnicima ne pada napamet da na ovakvim mjestima otvaraju poslovnice svojih preduzeća. Ali, znate li šta im je isto tako zajedničko? U svim ovim mjestima postoji jedna ili više kladionica. U općini Glamoč živi oko 4.000 stanovnika. Više od pola te cifre nalazi se na rubu egzistencije. Ali u Glamoču posluje šest kladionica. To su vješti predatori kojima nije dovoljno poslovanje u velikim gradovima u kojima dnevno obrću na stotine hiljada konvertibilnih maraka. Oni će doći po vas i po vaš zadnji fening gdje god da ste.

ZABLUDA II: DOBIT ĆE OSTVARITI SAMO ONI UPORNI

Igre u kasinima osmišljene su na takav način da je matematički nemoguće da ikada posluju s gubitkom. Čak i ako se desi da neki igrač dobije određenu svotu, ostalih nekoliko desetina posjetilaca tog dana kući će otići praznih džepova. Način na koji manipuliraju posjetiocima osigurava im ogromne zarade, navodeći ih da ostanu mnogo duže od planiranog. Ako ste ikada vidjeli automat-klub ili kasino iznutra, primijetili ste da u automat-klubovima postoje zavjese. Ako pitate čemu, odgovor će biti: “radi zaštite privatnosti”. Međutim, oni koji su ulazili u kasino znaju da u njima nema prozora. Razlog zašto vrlo je jasan – cilj je zadržati vas unutra, jer ako kroz prozor uočite da se smrkava, ili čak i da sviće ako ste ostali cijelu noć, mogli biste, ne daj Bože, doći pameti i otići svojim kućama. U većini kasina nema ni sata.

Enterijer ovih objekata uređen je tako da u potpunosti izgubite svijest o vremenu koje provodite unutra. Zatvoreni ste u kutiju koja vam svake minute izvlači novac sve dok zbog totalnog bankrota ne budete primorani izaći iz kasina. Vi ste žrtva vrlo inteligentnih i pohlepnih predatora. Pored navedenog, u kockarnicama i kasinima često ćete besplatno dobiti kahvu, ili neko alkoholno piće, uz objašnjenje da “kuća časti”. To je jeftin trik, ali očito vrlo uspješan. Time uposlenici, najčešće djevojke vrlo lijepog izgleda, gostima stvaraju utisak da su im vrlo bitni, da ih cijene. Međutim, oni samo iskorištavaju njihov manjak zdravog prosuđivanja. Sve što se u takvim objektima dobije “besplatno” – zapravo je plaćeno bačenim novcem izmanipuliranih kockara. Većina lokala ovog tipa ima niske stropove, elementi su razmješteni po cijelom kasinu u vidu labirinta, dok je kupatilo na najudaljenijoj tački u kasinu. Ovaj trik s labirintskim enterijerom služi da vas igre koje uočite dok dođete do kupatila privuku da ipak “pokušate još jednom”.

Određeni broj kasina ima vrlo sofisticiran program za prepoznavanje lica ugrađen u kamere. To se čini isključivo kako bi pomoću tog programa prepoznali svoje najčešće klijente. To su oni koji raspolažu ogromnim količinama novca koje u velikoj mjeri ostavljaju kockarnici. Kada program prepozna takvu mušteriju, uprava kockarnice naređuje osoblju da s takvim gostima postupaju s posebnom pažnjom, da im daju besplatno piće ili na drugi način osiguraju da, kao i uvijek, ostave svoj novac. Vjerovatno najzanimljivija manipulacija jeste namještanje arome zraka koju udišete dok ste u kockarnici. Mnoga kasina kroz ventilacije ispuštaju arome raznih eteričnih ulja koja djeluju opuštajuće ili stimulativno na vas, potičući vas da se osjećate opušteno čak i ako gubite ogromnu količinu novca.

Ono što smo naveli u ovom dijelu odnosi se na dio posla kog odrade vlasnici kladionica, kockarnica ili automat-klubova. Ostatak posla odradi naš organizam. Hormon pod nazivom dopamin, kog često nazivaju i hormon uzbuđenja, okidač je za ovisnost koju osoba razvija boraveći u ovakvim prostorijama. Taj hormon razvija osjećaj uzbuđenja pri pomisli da se iz tog objekta može izaći s hrpom novca. Jedan od vlasnika lanca kasina kazao je: “Ljudi preuzimaju karakteristike prostorije u kojoj se nalaze. Osjećaju se glamurozno u glamuroznoj prostoriji, osjećaju se bogato u bogatom prostoru.” Ali sve ovo što je navedeno u tekstu ne znači i to da su vlasnici kladionica, kockarnica i kasina krivi za bilo šta od navedenog. To je danas legalizirani “biznis” u kome se obrću stotine i stotine hiljada KM dnevno, a njihove poslovnice svuda su oko nas. Za ovako uspješno poslovanje mogu zahvaliti samo našim obmanutim sugrađanima budući da upravo oni već više od dvadeset godina održavaju visoko profitabilan biznis koji zarađuje na njihovoj naivnosti, neznanju i zabludi.

ZABLUDA III: IMAM STRATEGIJU ZA DOBITAK

Iskustva osoba koje su shvatile prevare u objektima za igre na sreću govore o visokom procentu namještenih igara. Tako možete saznati da se iznos uplaćenog novca raspoređuje na određene lokacije u određenom trenutku. To znači da će veću sumu novca dobiti osoba u kladionici koja u tom trenutku ima najveću uplatu, a ostatak igrača nastavit će se kockati s nadom da su oni sljedeći na redu. Kada igrate bingo, u većini kladionica možete uplatiti listić do zadnje sekunde, u nekim, ipak, desetak sekundi prije igre. Stvar je u tome što, bez obzira u kom trenutku ste uplatili, sistem učitava sve brojeve koji su odigrani i izbacuje one brojeve koje većina nije odigrala kako se ne bi ostvario veći dobitak. Do kojih granica seže pohlepa vlasnika ovih objekata, govori i podatak da se sistemi često namještaju tako da je na dan kada uposlenici trebaju dobiti plaću ili kada kladionica želi namiriti izgubljeni novac gotovo nemoguće ostvariti bilo kakav dobitak.

ZABLUDA IV: KORIST OD KLADIONICA KROZ POREZ I RADNA MJESTA

Najčešći alibiji koje vlasnici objekata za igre na sreću iznose za pokriće zločina nad narodom i državom jeste porez koji plaćaju državi te radna mjesta. Moglo bi se reći da su to jedine dvije “koristi” od njihovog postojanja. Ali ako ste mislili da oni lahko daju novac za porez i da je sva suština u nekoliko hiljada radnih mjesta, prevarili ste se. Vrsni predatori poput njih imaju niz načina kako prevariti državu i sistem, a o kvaliteti radnih mjesta u njihovim objektima morala bi se napisati posebna knjiga. Kada je u pitanju porez, kladionice plaćaju samo porez od 10 posto na isplaćene dobitke, i to samo na one iznad 100 KMdok su za sve ostale dobitke oslobođeni poreza. Međutim, ako vam je dobitak iznad 100,00 KM, vrlo je moguće da će biti isplaćen na više listića u određenim iznosima kako bi izbjegli da plate porez na taj dobitak. Za sve dobitke ispod 100 KM oslobođeni su poreza, a takvih dobitaka je najviše. U 2017. godini, naprimjer, takvih dobitaka bilo je u iznosu od 450 miliona konvertibilnih maraka. U prosjeku, naša država ostaje uskraćena za oko 200 miliona konvertibilnih maraka ovog poreza na godišnjem nivou zbog raznih malverzacija i utaja vlasnika kladionica.

A govoriti o radnim mjestima kao o prednosti kladionica zahtijeva veliku dozu oholosti i licemjerstva. Razlozi za upošljavanje ženskog spola u kladionice su brojni: izgled, šarm, strpljenje, komunikativnost i činjenica da su kockari većinom muškarci. Djevojke koje rade u tim objektima svakodnevno su primorane da se navikavaju na situacije i stvari koje prosječnom ljudskom biću nisu nimalo prijatne i primjerene. Te djevojke svakodnevno su okružene bijesnim, razočaranim kockarima, koji u kladionicama ostaju i satima vršeći pritisak na radnice. Psovke, kletve, uvrede, nervoza i agresivnost – sve su to svakodnevni opisi posla jedne radnice u kladionici. Dodajte tome i broj pljački kladionica koje se dogode godišnje u našoj zemlji i imate zaista jedan dobar primjer izrazito privlačnog posla s prelijepim opisom zadataka kojim se vrijedi pohvaliti i koristiti ga kao argument za poslovanje. Zašto bi mlada i iole moralna i perspektivna djevojka dopustila sebi poniženje da radi na ovakvim mjestima? Da nekoliko sati provede s ljudima koji svoje životne frustracije iskaljuju u kladionici razočarani što preko noći nisu došli do svog prvog miliona.

Iako su Zakonom o radu regulirani radno vrijeme, pauze i slično, ove djevojke uglavnom rade od dvanaest do četrnaest sati dnevno. Pauza ne postoji. Od njih se očekuje da svakodnevno budu sređene, našminkane, vedre i nasmijane, raspoložene za flert s mušterijama, dok istovremeno moraju trpjeti verbalne i fizičke napade, prozivke, dobacivanja, strahove i prijetnje. O tome velika većina njih šuti jer ne žele izgubiti posao. Ne zaboravimo da je tu i činjenica da zbog straha od gubitka posla djevojke ne smiju zatražiti bolovanje u slučaju bolesti, te mnoge od njih obole zbog ogromne količine stresa, pozicije pasivnog pušača i brojnih drugih razloga.

Radio Bet / Piše: Almir Glavić

Komentari

komentara