Furlan: Nije mi mjesto među bivšim zemljacima jer nemam nacionalnu naljepnicu

163

Glumica Mira Furlan kaže da postoje velike sličnosti između zlostavljanja u Holivudu koje su razotkrile glumice kroz pokret MeToo, i na ono što doživljavaju filmski umjetnici na Balkanu.

Ona je poredeći holivudsku i balkansku scenu konstatovala da mnogo toga zavisi od “moćnih muškaraca”.

“Kao što ste mogli da pratite, sada su se ovdje, u Holivudu, razotkrile mnoge stvari, koje su identične s balkanskom scenom. Mislim, naravno, na pokret MeToo. U jednoj i u drugoj sredini jaki manipulišu slabijima, ucjenjujući ih i kupujući ih. Žene su i ovdje i tamo navikle da se ne obaziru na bezobrazluk i prostakluk moćnih muškaraca, od kojih zavise njihove karijere. Eto zgodne spone između dva tako različita svijeta!”

Mira kaže da je život glumca u Americi veoma težak kada kreće “od nule, i pristaje na novu realnost”.

“Glumci u Americi prilično su izdržljiva sorta. Nema mjesta prevelikoj osjetljivosti. Treba pristati na stalna poniženja i na neprestano odbijanje. To je disciplina koju američki glumci uče od početka. Ja sam tu disciplinu počela da učim vrlo kasno i još je nisam savladala”.

Na pitanje ima li neku svoju ulogu koju posebno voli, Mira je odmahnula, rekavši da je to više ne zanima i da je mnogo toga zaboravila, posebno ono što je bilo razočaravajuće.

“Nemam omiljene uloge. Imam omiljene ljude. Dobre trenutke. Neku scenicu sa snimanja, koja mi je tada nešto značila i koja me je nečemu naučila kad mi je to trebalo. Imam mnoga loša sjećanja. Male izdaje. Ljude koji su se pokazali drugačijima nego što se činilo, reditelje koji režiju shvataju kao igru moći. Producente koji ne štite glumce od sadističkih poriva reditelja. Ali, ima i divnih, dobrih uspomena. Baš kao i život, glumački posao je haotičan, prepun ljepote i gadosti, uspona i padova, dobrih i loših ljudi. Sve to ide u rok službe, kao što kažu”.

Zvijezda filma “Ljepota poroka”, kaže da svako od nas nosi poneku masku i da su “naši identiteti (žena, majka, glumica…), zapravo, sve samo maske koje stavljamo, jer nam je tako lakše, a i svijetu je lakše s nama”.

“Problem nastaje kad zaista povjerujemo da su te maske, te naljepnice koje sebi lijepimo na čelo, stvarne. Jer, naljepnice se s vremenom potroše. Ili se promijene. Ili za njih ne uspijevamo da dobijemo potvrdu od spoljnog svijeta, pa i sami prestanemo da vjerujemo. Gdje smo onda? Kad se odlijepe sve naljepnice, šta ostaje?”, pita se Mira i nastavlja:

“U našim krajevima glavna naljepnica postala je ona nacionalna. Nikad mi nije bilo sasvim jasno šta je, zapravo, sadržaj te, tako popularne maske. Ona mi se čini posebno praznom i lišena sadržine. Zato mi, valjda, nije bilo mjesto među mojim zemljacima iz bivše Jugoslavije”, smatra Mira i dodaje:

“Trenutno sam sva u ovdašnjem stanju… pitam se koju riječ da upotrijebim za hrpu fekalija… Tom bih riječju okarakterisala naše globalno trenutno stanje”.

Komentari

komentara