menu Naslovna chevron_right
BiHRadioBetVijesti

Generacija sirotinjske sudbine i nijemih promatrača; nismo se ništa pitali

Urednik | 27. Marta 2020.

Rođeni u vremenu kada se nismo ništa pitali.

Okruženi radikalnim umovima, destruktivno nastrojenim pojedincima, vođeni nacionalističkim retorikama i idejama. Metode sprovođenja tih retorika, bile su toliko nehumane, da su srušile vjeru u termin nekada poznat kao “čovjek”.

Ne, nismo se ništa pitali.

Preostalo je samo da budemo nijemi promatrači, ili akteri u igrici u kojoj nismo željeli sudjelovati. Ona nije bila naš izbor, ali je postala naša realnost. Realnost naše generacije, bili su prljavi podrumi, hladni rovovi, mrzovoljni pogledi domicilnog stanovništva, čije smo domove uzurpirali, jer smo bili prisiljeni napustiti svoje.

Realnost su bile pijace u vrijeme kišnih dana, kada smo prodavali posljednje komade tkanine kako bi preživjeli. Preživljavalo se na razne načine. Prodavali smo čak i stvari izuzetne porodične vrijednosti. Cijena njihove prodaje bila je ekvivalentna porciji ćevapa, koju si morao pojesti zaključanih vrata. Uvijek je postojala mogućnost da neko pozvoni, a nekulturno je ne ponuditi.

Tate igrice odlučili su da je vrijeme za kraj, game over. Smilovali su se, ili ipak možda imaju na umu novu igricu za nas…

Rezultati njihovog hira su katastrofalni. Porušene škole, obdaništa, bolnice, kulturne institucije, sveti objekti, jer njima ništa nije sveto. Najgori rezultat njihove bahatosti, jeste posijana mržnja kojoj ne mogu odoliti,, čak ni generacije koje nisu ni bile dio igrice. Posijana mržnja za koju čini se ne postoji dezinfekcija I deratizacijsko sredstvo.

Mržnja slična ili gora od korone, ali samo za primitivne ljude.

Sve je to značilo da mali čovjek mora krenuti ispočetka. Četiri godine života vrijedne zaborava, ispunjene tugom, bolom, na momente i gladom.

Nismo se pitali ništa…

Isti ti koji su nam unakazili mladost, uvjerili su nas da su bolja vremena pred nama. Kako neko ko je bio uzrok tolike nesreće, može da obeća bolja vremena? Važnije pitanje, kako neko može povjerovati u to?

Ali, opet smo povjerovali…

Oni koji su najviše vjerovali u njihove ideje, obećanja, stali u njihovu zaštitu, dali svoje mladosti, dobili su najgori tretman nakon svega. Većina ih je teško mogla funkcionisati bez alkohola. Postali su predmet ismijavanja društva u kojem žive. Njihova žrtva je brzo zaboravljena.

Krenula su zatim “bolja vremena”.

Eksplotacija radne snage uz čvrsta obećanja za bolje sutra. To bolje sutra malo se odužilo, pa sada traje već nekih 26 godina. Štrajkovi, ogromna nezaposlenost, neuplaćeni doprinosi, neuredjen zdravstveni sistem, doveli su do masovne odmazde mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine.

Jer mi se drzimo one stare izreke: “Kada čovjek tone pomozi mu, gurni ga dublje”.

Šlag na tortu su ptičiji, svinjski, korona virusi, finansijske krize uz uvijek prisutnu nacionalističku retoriku, koja je ograničila ionako sužene intelektualne kapacitete pojedinaca.

Logičko, kritičko razmišljanje ne postoji, samo slijepo vjerovanje. Postali smo sluge, podanici, ovce.

I dalje se ne pitamo ništa. Ne želimo se pitati ništa. Ne želimo misliti, želimo da drugi misle za nas. Jer budale su uvijek pune samopuzdanja, dok pametan sumnja u sebe i ostaje tih.

I dalje živimo u vremenu kada se ništa ne pitamo .. I trebamo, jer ne zaslužujemo bolje. Imamo taman koliko zaslužujemo I za koliko smo se izborili. Ni manje ni više…

Jedan pjesnik je rekao, a neka Vam ostane u podsvjesti:

“Bolje pad u zaborav, nego pad na koljena”.

Radio Bet : Dino Kukuruzović

 

 

Komentari

komentara

Written by Urednik




  • play_circle_filled

    Radio Bet
    Kiša dobrih nota

play_arrow skip_previous skip_next volume_down
headset