Hronologija zločina u Srebrenici

107

Srebrenica je do rata bila miran i gostoljubiv grad. Još u davna vremena bila je poznata po rudniku i srebra. U bivšoj Jugoslaviji nazivali su je gradom cvijeća. Većina ljudi je živjela mirno i radili su u rudniku ili Banji Guber, gdje su dolazili ljudi iz svih krajeva da se liječe čudesnom ljekovitom vodom.

A onda je došao rat.

Srebrenica je još 1992. godine bila izložena žestokim napadima Vojske Republike Srpske. Prekretnica se dogodila u aprilu 1993. godine kada je Vijeće sigurnosti UN-a Rezolucijom 819., naredilo razoružavanje branitelja Srebrenice i proglasilo grad i njegovu okolinu zaštićenom zonom.

Naredba je glasila: “Enklava mora biti pošteđena svakog oružanog napada ili bilo kog neprijateljskog čina.” U tim ratnim danima Srebrenica je postala mjesto u koje su došli protjerani i izbjegli Bošnjaci iz cijelog Podrinja. Na oko 150 kvadratnih kilometara zbijeno je preko 50.000 stanovnika, odnosno pet puta više nego što ih je bilo 1992. godine.
Operacija “Krivaja 95”, šifra za genocid

U julu 1995. godine srpske snage su pokrenule ofanzivu nazvanu “Krivaja 95”. Operaciju je lično vodio general Ratko Mladić, a bile su uključene i paravojne formacije iz Srbije poput, “Škorpiona”, koji su bili pod kontrolom Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije.

Čеta Hоlandskоg bataljоna koja se u vrijeme pokolja civila nalazila u Potočarima, usmjеravala je izbjеglice prema sjеdištu UNPROFOR-a koje se nalazilo u bivšoj fabrici akumulatora. Međutim, većina ljudi koji su se sklonili u bazi holandskog bataljona isporučena je pripadnicima srpske vojske i kasnije su pobijeni.
UN nemoćan da zaštiti narod

Preplašeni agresivnošću Ratka Mladića, pripadnici holandskog bataljona ni prstom nisu mrdnuli da spase hiljade ljudi iz “Zaštićene zone UN-a”.

Veliki broj ljudi, pretpostavljajući da bi odlazak u bazu UN-a mogao biti zamka, potražio je spas odlazeći da preko šumskih puteva potraže spas na slobodnoj teritoriji. Uskоrо је srpska vojska pоčеla proganjati kolone ljudi koji su bili na putu spasa. Lov na ljude trajao je gotovo do kraja jula.

Nakon ulaska u Srebrenicu, vojska pod Mladićevom komandom, što u Potočarima, što u planinskim putevima, kojima je narod tražio spas, ubila je preko 8.000 ljudi, muškaraca, žena i djece. Nisu bila pošteđena ni novorođenčad.

Taj zločin je 2007. godine Međunarodni sud pravde u Hagu okvalificirao kao genocid.
Kazne za počinjeni genocid

Posljednja presuda za genocid u Srebrenici izrečena je u martu ove godine ratnom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, koji je nepravosnažno osuđen na 40 godina zatvora.

Pretresno vijeće je utvrdilo da je Karadžić “dijelio prošireni zajednički cilj da se bosanski muslimani iz Srebrenice pobiju“, te da su pripadnici Vojske RS-a imali namjeru uništiti bosanske muslimane iz Srebrenice.

Prvu pravosnažna presudu za genocid u Srebrenici, pod kvalifikacijom “pomaganje i podržavanje”, izrečena je bivšem komandantu Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, generalu Radislavu Krstiću. On je 2004. godine osuđen na 35 godina zatvora. U presudi Krstiću se navodi:

“Oni koji planiraju i provode genocid žele da liše čovječanstvo velikog i raznorodnog bogatsva koje čine njegovi narodi, rase, etničke grupe i religije.To je zločin protiv cijelog čovječanstva i njegove posljedice osjeća ne samo grupa koja je izdvojena za uništenje, nego čitavo čovječanstvo”!

 

 

 

 

 

Izvor:BHRT

Komentari

komentara