ISPOVIJEST ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Navikla sam se, odem na …

586

Ovo je priča o ljubavi, predanosti, žrtvovanju, porodici i strahu. Ovo je priča o životu, ali ne o onoj koja je imaginarna, daleka, nego o opipljivoj, jasnoj, onoj koja se dešava u stanu pored vašeg, u komšiluku, vašoj prijateljici…

Zaljubila se, udala se, radila je. On nije imao stalno zaposlenje, poneki poslić tek da može pokriti mali dio troškova života… Imali su finansijskih problema i nakon prve godine zajedničkog života počeo je bjesomučno tući bespomoćnu ženu.

Finansijski problemi

– Problemi, naročito vezani uz finansije, te negativna energija su nas stalno pratili, ta atmosfera mogla se gotovo rezati nožem. Trpjela sam, radila sam, ali to njemu nije bilo dovoljno jer on nije radio. Onda su počeli udarci, ali brzo sam se navikla i na taj život. Odem na posao, modrice prekrijem šminkom. I tako… – kroz uzdahe nam priča svoju životnu priču mlada žena koja od avgusta boravi u Sigurnoj kući u Sarajevu.

Imala je svekrvu koja ju je uvjeravala da je njen sin još mlad, da će se promijeniti. A onda je došlo dijete i problemi su postali nepodnošljivi.

– Nakon što sam se porodila, svekrva je otišla u Njemačku i nisam imala nikakvu podršku. Roditelji nisu nikada prihvatili moj brak, pa nisam imala komunikaciju s njima, osim ponekad s bratom i to krijući. Bila sam sama, nezaštićena – govori nam.

Ti dani bili su obilježeni udarcima, poniženjem, sramom. Nekoliko puta je završila u Hitnoj pomoći zbog udaraca.

– Gađao me stolom, tabureom… Posljednji put mi je slomio nos i tad sam dobila više od 20 udaraca u glavu. No, nije me to boljelo već što je moje dijete sve to gledalo. Jednom, dok me je udarao, slučajno sam ga noktom ogrebala i krenula mu je krv. Rekao mi je da ću zbog toga cijeli dan krvariti… U jednom momentu sam bila kod ormara. Držao je moju kosu rukom i udarao mi glavu o plakar više od 20 puta. Sve su to čule i komšije, ali niko nije uspio da me zaštiti. Dijete je počelo plakati iz sveg glasa i on je tad shvatio da je tu dijete. Tada je prestao… Nekako sam se smirila, istuširala se, prekrila modrice, a da mi je nos slomljen, tek sam saznala dan poslije – prisjeća se pakla naša sagovornica.

Mahao nožem

Mislila je da će se i on smiriti, no sljedećeg jutra se probudio još nervozniji i dok mu je spremala doručak, provocirao ju je, mahao je nožem dok je čekao jelo.

– U tom trenutku dijete se probudilo, ja sam samo jednu stvar pomakla sa stola, a on je skočio na mene i rekao da ga provociram. Uzela sam svoju bebu u naručje jer se uplašila, plakala je. Kako je on mene udario, ja sam svoje dijete udarila i povrijedila. Taj moment je presudio. Istrčala sam iz zgrade samo u papučama i otišla po pomoć, za moje i djetetovo bolje sutra – završava potresnu ispovijest ova mlada žena.
Dio mene želio je da ostanem s njim

Rješenje i spas našla je u Sigurnoj kući nakon pet godina braka. Uputila ju je komšinica koja više nije mogla slušati plač i jauke iz njihovog stana.

– Informirala se, rekla je da ne mogu više nastaviti takav život i da se trebam spasiti, potražiti pomoć. Bilo me strah, jedan dio mene je bio da pokušam da se spasim, a drugi da sačuvam brak, da mi dijete ima oca, da ostanem s njim. Komšinica mi je rekla da, ako budem imala problema, odmah dođem kod nje. Prvo sam bila uplašena, utučena, jer nisam znala kako dalje, ali sada je sve došlo na svoje. Dijete ima godinu i po, strašno je plakalo na početku, mislim da je sanjao te scene, preživljavao sve to. Sad se počeo opuštati, dovoljno sam jaka da mogu krenuti naprijed – riječi su naše sagovornice iz Sigurne kuće, piše Avaz.

(Crta)

Komentari

komentara