Kad djed i unuka zapjevaju “Đulistanu”

73

Nedžad Salković (78), posljednji autohtoni tumač bosanske sevdalinke, obilježio je lani šest decenija plodonosnog umjetničkog rada. Interpretator sevdalinke koji je ime rodne Tuzle pronio širom svijeta, dobio je i najviše gradsko priznanje – Povelju grada, a ranije i dvije plakete.

Njegovim stopama, doduše u drugoj vrsti muzičke umjetnosti, krenula je unuka Dženana Huseinagić. Ona je operna pjevačica, profesorica u Muzičkoj školi Tuzla i na Muzičkoj akademiji Univerziteta “Slobomir” u Bijeljini, koja priprema i doktorat iz oblasti komunikologije i odnosa s javnošću.

Četiri dive

Legendarni princ bosanskog sevdaha ima tri unuke Dženanu, Nudžeimu i Enu te praunuku Sofiju, za koje kaže kako su njegove dive.

– Dženana je mlada, vrijedna i marljiva osoba. Uvijek je bila odlična učenica i imala je sreću da upiše Muzičku akademiju u klasi Radmile Bakočević. U Beogradu je magistrirala, a trenutno priprema doktorat. Radi kao profesor i, naravno, voli sevdalinku. Dženana, rekao bih, ima malo više mojih gena i mogu reći kako ona vrlo korektno pjeva sevdalinke – ističe Nedžad Salković.

Dženana potječe iz muzičke obitelji. Djed Nedžad je vrhunski profesionalac, ali su se i njeni bližnji s očeve strane indirektno bavili muzikom.

– Djed je veličina, mada to sa moje strane neskromno zvuči, jer je dao ogroman doprinos cjelokupnoj historiji muzike s ovog podneblja. S te strane gledano, mogu reći da je teško biti njegova unuka, a s druge strane, i da je blagoslov, jer sam imala priliku da od jedne takve veličine učim iako se, u biti, bavim drugom vrstom muzike – kaže Dženana Huseinagić.

Dobro sam

Njena najdraža djedova sevdalinka je “Đulistana” zbog harmonskog sklopa i činjenice da Salković obraća veliku pažnju na tekst.

– Djed je izuzetan profesionalac. Ne znate vi kako se on za svaki nastup studiozno priprema kod kuće. Nije pedantan samo u svom poslu, već u svemu što u životu obavlja. Djed je zbog toga poseban i zbog toga je, valjda, tu gdje jeste svih ovih godina. Moraš u ovom poslu biti poseban, vjerovatno se takav moraš roditi. Moj djed je poseban, ponosim se njime – govori ona.

Komplimente na račun unuke, ne bez razloga, sipa i Nedžad, jer dobro zna koliko je odricanja potrebno za gradnju muzičke karijere.

– Dženana je u svom poslu odgovorna i spremna na razne vrste odricanja. Meni je žao što u našoj zemlji nema uvjeta da se mladi umjetnici razvijaju. Znam da Dženana ima izuzetne glasovne mogućnosti. Njena sestra Nudžeima je, također, u muzici i završila je Akademiju, odsjek za klavir. Profesorica je u školi, dok je moja treća unuka Ena nedavno magistrirala pravo u Sarajevu – govori Nedžad o svojim ljubimicama.

Salković, uprkos brojnim pozivima, nikad nije otišao iz rodnog grada. Mogao je kad je htio otići u Beograd, poslije u Sarajevo, ali je ostao vjeran Tuzli.

– Imao sam niz primamljivih poziva, ali o njima, vjerujte mi, uopće nisam htio da raspravljam. Znam da bi karijera zasigurno bila upečatljivija barem za upola više da sam bio bliže centru, Beogradu ili Sarajevu, ali opet sam i iz Tuzle uspio ostvariti impresivne rezultate zahvaljujući profesionalizmu, odabiru onoga što ću pjevati, odnosu prema publici. Sada mi kažu da sam ostao posljednji klasik i velikan sevdaha. Iza mene je 61 godina karijere i ne mislim prestati, jer sam prije nekoliko godina imao takvu namjeru, a onda su mi ljudi iz raznih dijelova svijeta rekli da se ne šalim s tim. Bio sam, rekao bih, malo naivan. Mislio sam da se karijera može završiti kao kad makazama presiječete vrpcu. Ne ide to tako i nadam se da ću još dugo trajati, jer sam, hvala Bogu, dobrog zdravstvenog stanja te psihičke i fizičke spreme – govori princ sevdaha.

Prenositi znanje

U godini jubileja uručen mu je Orden Evropskog pokreta za BiH, priznanje Art kuće sevdaha… Tokom karijere, dobio je na stotine priznanja i smatra kako mu se rodni grad, s te strane gledano, revanširao.

Kultura, uopćeno gledano, nije na cijeni u BiH. Za Nedžada u jednom društvenom ambijentu i za Dženanu u posve drugim prilikama nije bilo dileme kojim će se pozivom baviti.

– Za mene nije bilo drugog izbora. Ne znam čime bih se ja to mogla baviti da nije muzike. Nastojim da svoje znanje prenosim mlađim naraštajima i trudim se da im što više približim klasičnu muziku – govori Huseinagić.

Tuzla na kraj srca

– Generalni problem je mišljenje da si, ako radiš i djeluješ u Tuzli, po automatizmu manje vrijednosti. Neki se vode logikom da svi oni koji vrijede, odlaze odavde, a da ostaju oni koji ne vrijede. Uopće se ne uzima u obzir taj osjećaj patriotizma i ljubavi prema rodnom gradu. I u prošlosti se znalo događati da lakše dajemo priznanja ljudima koji nemaju veze s Tuzlom. Mora se voditi računa o ljudima koji su tu i koji su na neki način zadužili grad. Ako je neko ostao tu, ostvario karijeru, onda mu se kao neki minimum mora bar odati poštovanje – kaže Dženana.

Gospodski jubilej

Nedžad je 1. aprila 1958. imao svoj prvi javni nastup i jubilej je obilježio na gospodski način – nastupima u Narodonom pozorištu Tuzla, Festivalu u Bihaću, Lisinskom u Zagrebu, Sava centru u Beogradu…

– Meni je važno da tamo gdje pjevam, imam odlične uvjete. Njegujem svoj stil pjevanja, koji je specifičan i vrlo zahtjevan. Svaku riječ u jednoj pjesmi prostudiram. Radim to kako bih došao do duše publike, jer ako emocije ne prenesem na njih, onda kao da nisam ništa uradio. Kad pjevam, vidim ih sa scene i odmah znam jesam li uspio u tome – kaže Salković.

Radio Bet / Izvor: Dnevni Avaz

Komentari

komentara