Legenda o Sizifu i kamenu koji je gurao uz brijeg

83

Eolov sin, Glaukov otac i Belerofontov djeda, predak likijskih kraljeva. Sizif, najmudriji, najlukaviji i najpokvareniji smrtnik stare Grčke, vladao je Epirom u Argolidi. Zbog svoje pokvarenosti, obmana i podvala koje je činio ljudima i bogovima, osuđen je na tešku kaznu: Sizif u podzemnom svijetu vječno gura ogroman kamen uz brijeg, kako bi ga postavio na vrh, a taman kad stigne blizu vrha, kamen se obrušava u podnožje, i on se, u znoju i prašini, ponovo prihvata svog uzaludnog i mukotrpnog posla.

Kasnija predanja pominju i razloge njegovoj patnji. Zevs je ugrabio lijepu nimfu Eginu i odnio je na ostrvo Enonu. Njen otac, riječni bog Asop, uzalud ju je tražio po cijeloj Grčkoj, sve dok mu Sizif, koji je sa Akrokorinta video kako Zevs odvodi Eginu, nije otkrio ime njenog otmičara. Zbog tog izdajstva, Zevs je poslao Sizifu boga smrti Tanatosa, ali ga je ovaj na prevaru uhvatio i okovao, i ljudi su prestali da umiru. Da bi vratio sklad prirodi i kaznio drznika, otac bogova je naredio Aresu da oslobodi Smrt. Čim je Ares izvršio taj zadatak, Tanatos je odvukao Sizifa u podzemni svijet. I ovog puta prepredenom kralju pošlo je za rukom da nadmudri bogove. Prije nego što ga je bog smrti zgrabio, Sizif je naredio svojoj ženi Meropi da mu uskrati sve pogrebne počasti. Kad je stigao u carstvo mrtvih, on je molio gospodare podzemnog svijeta, Hada i njegovu suprugu Persefonu, da ga za trenutak vrate na zemlju, kako bi kaznio svoju bezbožnu ženu. Oni nisu prozreli njegove namjere i dozvolili su mu da izađe na svjetlost dana. Sizif nije ni pomišljao da se vrati u mračno carstvo mrtvih, već je ostao među svojima i umro u dubokoj starosti. Drugi kažu da je poslije smrti surovo kažnjen ili zato što je ljudima odavao božanske tajne (kao sin boga Eola, gospodara svih vjetrova, znao je mnoge božanske tajne, ali ih u svojoj oholosti nije mogao čuvati) ili zbog bezbožnosti, vjerovatno zbog toga što je silovao Tiru, lijepu kćerku svog brata Salmoneja.

Prema jednom predanju, Tiro, Salmonejeva i Alkidikina kćerka, čuvena po svojoj mudrosti, rodila je svom stricu Sizifu dva sina blizanca. Salmonej i Sizif, iako su bili rođena braća, uzajamno su se mrzjeli. Sizif je tražio način da ubije brata, ali je Apolonovo proročište u Delfima objavilo da mu to neće poći za rukom, već da će to učiniti djeca koju će mu roditi njegova bratanica Tiro. Da bi uništio Salmoneja, Sizif je obljubio njegovu kćerku. Kasnije, kad je shvatila da on to nije učinio iz ljubavi prema njoj, već iz mržnje prema njenom ocu, Tiro je, da bi spasla oca, ubila sinove koje je rodila Sizifu.

Sizif, koji je bio lukav poput boga, smatran je i ocem drugog velikog lukavca – Odiseja. Neko je Sizifu tokom noći krao goveda. Nedaleko od njega živio je Autolik, Hermesov i Hionin sin, koji je bio lopov nad lopovima, pošto mu je Hermes dao moć da pretvara životinje koje ukrade – rogate u nerogate, bele u crne i obrnuto. Tako Sizif u početku nije mogao da utvrdi ko ga potkrada, iako je primijetio da se njegovo krdo neprestano smanjuje, dok se Autolikovo povećava. Da bi otkrio kradljivca, Sizif je jednoga dana obeležio papke svih svojih goveda. Tokom noći Autolik je, kao i obično, otišao u krađu, a u zoru, prateći tragove na putu, Sizif je stigao do Autolikovih štala i lako prepoznao svoju stoku po oznakama na papcima. Autolik je shvatio da se pred njim nalazi najlukaviji čovjek. U želji da dobije isto tako lukavog unuka, podmetnuo je Sizifu svoju kćerku Antikleju, a zatim je, već bremenitu, ubrzo udao za Laerta. Antikleja je Laertu rodila sina Odiseja, čiji je pravi otac bio Sizif.

Kasnije se pripovijedalo da je Sizif bio kralj Epira i osnivač Efire (grad kasnije poznat kao Korint), Eolov i Enaretin sin, Atamantov, Salmonejev, Kretejev, Perijerov, Dejonov i Magnetov brat. Pored dva sina koja mu je rodila Tiro, kao njegova djeca pominju se Minija, Almos, Ornit Tersandar. Neki kažu da je čuvena čarobnica Medeja, prije nego što je otišla u Kolhidu, predala Sizifu vlast nad Korintom i da mu je Asop, zbog pomoći u pronalaženju Egine, podario izvor Pirenu na Akrokorintu. Kad je Melikert, Atamantov mlađi sin, sa majkom Inonom skočio u more, delfin je iznio na obalu njihova tijela; Sizif ih je sahranio, a zatim je, u čast svog bratanca, ustanovio istamske igre.

Eshil, Sofokle i Euripid koristili su mit o Sizifu za svoje drame, koje nisu sačuvane.

Komentari

komentara