Novi stravični detalji sa suđenja o živiničkom ropstvu: Tetka sestričnu tjerala da spava i jede s ovcama

379

Prema iskazima svjedoka A.S. je bila neuredna, puna modrica i stalno je govorila da se boji Abdije, koji je sa suprugom prisiljavao da prosi na graničnom prelazu Izačić, ali i po tržnim centrima u Bihaću

U Sudu BiH danas je nastavljeno suđenje Abdiji Osmanoviću (48) iz Živinica, koji je optužen da je ženu sa blagom mentalnom retardacijom držao u seksualnom i radničkom ropstvu te ju mučio, zlostavljao i ponižavao, piše Faktor.

Spontani pobačaj

Pred Vijećem je svjedočio Jasmin Turan, koji je u augustu prošle godine, kao inspektor Granične policije BiH na Izačiću, kada je ugledao ženu kako prosi zamolio je patrolu GP BiH da je udalje sa graničnog prelaza. Prema njegovim riječima, prosila je između vozila koja su u tri saobraćajne trake čekala da pređu granicu. Uz sebe je, navodi Turan, imala torbicu, a na lijevom oku je imala povez i bila je ošišana “na muško“.

– Kada je stigla patrola, ona nije željela da je odvezu u Bihać. Sjela je na klupu i nakon nekog vremena se opet vratila da prosi – ispričao je svjedok, dodavši da je žena djelovala uplašeno te da se ne sjeća da li je imala mobitel.

Na pitanje advokata optuženog Nijaza Đulimana koliko puta je ženu vidio na graničnom prelazu Izačić, svjedok je kazao da je primijetio samo jednom, ali je više puta viđao ispred Binga i Interexa u Bihaću.

Svoj iskaz dao je i Fikret Dedić, koji je ispričao kako je taj dan radio kao policijski kontrolor na granici i nakon što je došao do prosjakinje, ona mu je rekla da je maloljetna i da nema dokumente kod sebe. On joj je, navodi, tražio da mu pokaže šta ima u torbici.

– Unutra je imala oko 30 maraka u apoenima od jedne do pet KM i pribor za ličnu higijenu. Bila je uplašena, ali ne zbog nas, već zbog nečeg drugog. Na lijevom oku je imala flaster koji je bio prljav i star, te je djelovala neuredno – kazao je Dedić, te dodao da je uz sebe imala mobitel koji joj je zvonio dok je bila s graničnim policajcima, ali se nije javljala.

Kafe kuharica u špediciji na GP Izačić, Asima Mujagić, ispričala je kako je prosjakinju tokom ljeta 2014. godine svaki dan viđala. Jedan dan, prisjeća se svjedokinja, ugledala je kako sjedi ispred špedicije na klupi, te joj odnijela jelo i piće. Mujagić kaže da joj je prosjakinja ispričala da živi kod tetke i tetka, koji je tjeraju na prosjačenje i prostituciju.

-Ispričala mi je da je prvi spontani pobačaj imala sa 12 godina. Kazala je kako su je tetak i tetka tjerali da spava sa ovcama i jede što i one. Na oku je imala povez i kad ga je skinula ugledala sam modrice oko oka. Upitala sam je zašto ne pobjegne ili to ne prijavi policiji. Kazala je da je uvijek pronađu. Taj dan je plakala i djelovala uplašeno. Imala je mobitel i sa prozora sam vidjela da je svako malo neko zvao – ispričala je Mujagić.

Istražitelj u GP BiH Đorđe Šešun kazao je kako je u jesen prošle godine obaviješten da se na području Bihaća nalazi A. S., koja je žrtva trgovine ljudima, te da je dobio njenu fotografiju i zadatak da je pronađe. Nakon 15-ak dana potrage, u tome je i uspio.

Šaka u glavu

-Uočio sam je 17. novembra prošle godine u ulici Srebreničkog genocida u Bihaću. Zaustavio sam je i legitimisao, a potom joj ponudio smještaj u sigurnoj kući. Tada mi je rekla: „Sam Allah te poslao, ja ovako živjeti više ne mogu“. Rekao sam joj da uđe u službeno vozilo, a pošto je žena morao sam joj obezbijediti žensku pratnju pa smo se uputili prema bihaćkom MUP-u. Dok smo čekali policajku, ona je sjedila na zadnjem sjedištu u službenom vozilu i stalno se spuštala ispod sjedišta i prozora „da je Abdija ne vidi“. Kazao sam joj da je sve puno policajaca, ali ona je uporno ponavljala da ne znam šta sve može Abdija i koliko ga se boji – ispričao je Šešun.

Potom su se, zajedno sa narednikom Adnanom Teminovićem i policajkom Irmom Čehić uputili prema Travniku i sigurnoj kući. Svjedok je kazao da se nesretna djevojka na desetine puta okretala i gledala da li ih neko prati. On je naveo da im je ispričala kako se proteklog vikenda pokušala ubiti skokom sa gradskog mosta, ali je neki momak spriječio u tome.

-Pričali smo o uslovima u kojima je živjela. Ispričala nam je kako joj je svaki dan počinjao sa “šakom u glavu“, kako je spavala na pločicama ispred kupatila, a imala je i dnevnu normu koliko novca mora zaraditi – kazao je Šešun.

Prosila i po kafićima

Svjedok Mersad Mešić, koji radi kao zaštitar u tržnom centru Bingo u Bihaću, ispričao je kako je viđao ispred objekta kako prosi sa papirom na kojem je bio apel za pomoć. On je kazao da je viđao da prosi i u gradu, te da je ulazila i u lokale da traži novac.

– Bila je u jadnom stanju i imala povez preko oka, izgledala je nenaspavano i bila je ošišana kao “robijaš“ – prisjetio se Mešić. Svjedok je kazao da je vidio i na graničnom prelazu Izačić oko sedam sati ujutro, kako ide od jednog do drugog automobila i prosi. Mešić je dodao da ona nije mogla sama doći na granični prelaz, jer je Izačić od Bihaća udaljen najmanje 15 kilometara. Na proljeće je, navodi svjedok, nestala i od tada je više nije viđao.

(Bportal/Crta)

Komentari

komentara