Pelješki most: Hoće li Parlamentarna skupština BiH išta riješiti?

52

Danas u 10,00 počinje sjednica PD PSBiH na čijem će se dnevnom redu najzad naći i tačka o Pelješkom mostu. Razgovarali smo sa Hankom Vajzović, zastupnicom DF-a u Predstavničkom domu, koja je bila i podnosilac inicijative da se ova stara tema  oživi i poslije toliko vremena nađe pred državnim zastupnicima.

VIJESTI.BA: Šta očekujete od današnje rasprave – hoće li se neke stvari najzad posložiti i hoće li BiH ipak ostvariti svoja prava i interese u slučaju Pelješki most?

VAJZOVIĆ: Ništa ne znam. Ne vjerujem da iko može išta pouzdano očekivati. Kod nas je to tako, pa na šta izađe: ko u klin – ko u ploču, a zajedničko je onda da svi “složno udaraju”. Ono što sam inicijativom tražila i što ipak s razlogom očekujem, jest istina – da najzad saznamo ko šta jest ili nije (u)radio, što je trebalo ili što se nije smjelo.

VIJESTI.BA: Je li priča o gradnji Pelješkog mosta  političko pitanje ili  tehničko, dakle “pitanje struke” kako to neki godinama tvrde?

VAJZOVIĆ: Kako za koga. Upravo je to pitanje unijelo možda i najviše konfuzije u čitav slučaj. Po mome mišljenju sam most za BiH i nije suština priče. On je, reklo bi se, više posljedica negoli uzrok. Očito je hrvatskoj strani odgovaralo da fokus prenese na gabarite svoje građevine, a onda se  neki naši politički dužnosnici u protekla četiri mandata zabavili tuđim interesima, pa na vlastite zaboravili.

Jer, ako je to za Hrvatsku političko pitanje (strateško, nacionalno, povijesno) i kažu da jest,  zašto nije i za BiH? Ako pak i za BiH jeste, zašto to i mi nismo od početka tretirali kao vitalni nacionalni interes? Kako nam se uopće mogla podmetnuti dijaloška priča o tehničkim karakteristikama mosta? Zašto smo pristali da se nekakvi, ko zna kako i zašto imenovani eksperti bave gabaritima građevine susjedne zemlje i potpisuju nekakve “usaglašene zabilješke” na koje se nakon 10 godina Hrvatska poziva kao na valjane dokaze o bh. saglasnosti? Dakle, po mome je sudu ova priča za bh. stranu morala biti prvorazredno političko pitanje od vitalnog nacionalnog interesa. I za Hrvatsku također, samo iz različitih razloga: BiH da se razgraniči kako bi osigurala svoje interese i svoja pomorska prava;  Hrvatska da na optimalan način spoji svoju teritoriju.

No, ako je to za nekoga ipak “pitanje struke”, onda je razumljivo da tako bude u RH, jer riječ je o građevini koju susjedi prave, kako redovno naglašavaju, na svojoj teritoriji, pa je to zato, tvrde, isključivo njihova unutrašnja stvar. Suprotno tome, za BiH priča o Pelješkom mostu nikako ne može biti “pitanje struke” , jer se zapravo ne bi ni trebala miješati u tuđe unutarnje stvari, pa niti utjecati na gabarite ikakve  komšijske građevine, kao recimo pretpostavljenog mosta između Orebića i Korčule.   Dakle, mišljenja sam da se BiH u priči o Pelješkom mostu nije ni trebala, pa niti smjela uključivati u tehničke karakteristike. U tom slučaju, da je bilo tako, ne bi se ovim pitanjem ni bavilo Ministarstvo prometa i komunikacija već prije svega Ministarstvo vanjskih poslova koje se, međutim,  svih ovih godina praktično nije ni miješalo niti baš oglašavalo. Nažalost!

VIJESTI.BA: Treba li Hrvatskoj saglasnost BiH ili ne treba?

VAJZOVIĆ: Očito treba ili bi je, štaviše, po svim međunarodnim normama RH morala imati. No, pitanje je na mjestu već zarad činjenice da naši susjedi jedanput tvrde da mogu na svome prostoru raditi što žele, a onda tvrde da smo se o svemu izdogovarali.

Dakle, ako se BiH u toj priči ne treba i ne mora pitati, zašto smo se i o čemu sa RH uopće dogovarali – mogli su dosad taj most i završiti. Što su nas uopće uključivali i što smo mi uopće na to pristajali. Ako se pak BiH po svojim i po međunarodnim pravima treba i mora u to uključiti, pitanje je da li jest ili nije službeno na gradnju mosta pristala? Šta je istina ako hrvatska strana jedanput kaže da imaju saglasnost, a drugi put da im saglasnost ne treba jer BiH nema pravo priječiti gradnju mosta, pa onda kažu da su za dijalog, ali da se most uprkos svemu gradi, a oni će bh. strani pojasniti šta im ne bude jasno.

VIJESTI.BA: Da li BiH uistinu jest ili nije dala Hrvatskoj ikakvu validnu saglasnost za gradnju Pelješkog mosta?

VAJZOVIĆ: E, to se izgleda još uvijek pouzdano ne zna niti se iz izvještaja koje smo dobili od Ministarstva prometa i komunikacija može saznati. Zasad hrvatska strana tvrdi da naša saglasnost postoji, a bh. strana da nikad niko ništa takvo nije potpisao. Vidjet ćemo, možda se iz parlamentarne rasprave ipak izvuku kakvi pouzdaniji podaci.

Jer, ako RH tvrdi da našu saglasnost ima, postavlja se pitanje kojim se to dokumentom dokazuje  – neka nam se pokaže  takav “papir”, neka to uradi Hrvatska koja tvrdi da je sa BiH sve usaglašeno ili Evropska komisija koja je vjerovatno uz aplikaciju za sredstva morala neku potvrdu o bh. saglasnosti dobiti, pa i provjeriti  ukoliko to nije (a u BiH tvrde da nije) dalo ili verificiralo ni Predsjedništvo BiH niti Parlamentarna skupština BiH, jedini koji bi to imali pravo dati.

Ako pak BiH nije službeno dala nikakvu saglasnost, postavlja se drugo pitanje: na temelju čega je onda Evropska komisija Hrvatskoj odobrila nepovratna sredstva u iznosu 357 miliona Eura? I opet, šta je istina?

VIJESTI.BA: Šta uistinu znači “neškodljivi prolaz” kao ključni i najčešće spominjani termin koji Hrvatska Bosni i Hercegovini od početka priče dobrosusjedski nudi, i treba li BiH biti takvim rješenjem zadovoljna?

VAJZOVIĆ: I to je zanimljivo pitanje. U opticaju su dva značenja ovoga termina, a nije i ne može biti riječi o polisemiji (višeznačju), jer termini to ne trpe, oni su naprosto definicije. Pa ipak, takvim je nejednakim razumijevanjem ovoga pojma zbilja proizvedena konfuzija, za BiH i veoma velika i opasna šteta.

Dakle, ako je neškodljivi prolaz ono što on jest u hrvatskom Pomorskom zakoniku i u Konvenciji UN-a o pravu mora, što, pojednostavljeno kazano, podrazumijeva prolazak svih, bilo kojih i bilo čijih plovila  kroz teritorijalne vode Hrvatske, pod uvjetom da poštuju zakone, propise i druge zahtjeve te zemlje, te da ta plovila njoj (Hrvatskoj) na bilo koji način ne naškode – onda se postavljaju dva prateća pitanja: (1) šta to znači u ostvarivanju prava BiH na nesmetan i slobodan koridor ili poveznicu sa međunarodnim vodama (otvorenim morem), jer neškodljiv prolaz ne znači i slobodnu, neometanu plovidbu i (2) kako Hrvatska uopće može BiH nuditi “neškodljiv prolaz” ako se most nalazi na prostoru koji je RH proglasila svojim unutarnjim vodama,  kad je to i po Pomorskom zakoniku naprosto nemoguće: u nečije unutarnje vode može se samo ući i iz njih izaći, ali ne i nesmetano kroz njih (tranzitno) ploviti. Takav neškodljiv prolaz, naravno, ne može biti u interesu BiH jer nas RH time praktično dovodi u zabludu, te u najmanju ruku ugrožava naša pomorska prava.

Ako je pak značenje “neškodljivog prolaza” ono što, očito iz neznanja (na koje oni što upravljaju državom nemaju pravo), od 2006. do dan danas misle neki bh. političari i naši kvazi eksperti, ali i plasiraju mnogi hrvatski političari (vjerovatno puno manje iz neznanja, a znatno više iz namjere da ove naše “stručnjake” ostave u zabludi), dakle u značenju koje bi, po modelu pučke etimologije, podrazumijevalo prolazak koji za BiH nije škodljiv, koji je za naše dobro (o)smišljen, koji nama ne škodi, nije nam štetan jer nam osigurava bezbjedan  fizički prolazak ispod mosta i između stubova ili, narodski kazano: neka mosta ako ćemo ispod njega “rahat” proći da se brod gdje ne ogrebe – tek takav je “neškodljivi prolaz” za BiH škodljiv. Takvim razumijevanjem ovoga važnog pojma mi sami sebe praktično  dovodimo u zabludu ili  pak političari zbog svoga neznanja i nemara u zabludu dovode sve nas, čitav narod.

VIJESTI.BA: Da li je priči o gradnji Pelješkog mosta trebalo prethoditi razgraničenje na moru i utvrđivanje plovnog koridora ili nije?

VAJZOVIĆ: Ne trebalo, već moralo! Da nije tako, zašto bismo se toliko vremena bilateralno sporili. Naravno, pitanje jest zašto to nije i urađeno – bilo je dovoljno vremena (prvi Pomorski zakonik je, mislim, iz 1994. godine, rat se završio 1995., ugovor o granici Tuđman-Izetbegović iz 1999., priča o gradnji mosta traje od 2003. itd.).

VIJESTI.BA: Da li je Pelješki most koristan za BiH – šta nam dobroga nosi?

VAJZOVIĆ: Hrvatske vlasti, ali I naše vlasti iz, kako se to kaže, reda hrvatskog naroda tvrde da to jest korirst i za BiH, osobito za područje Neuma. Doduše, malo ko kaže i po čemu je taj most nama koristan. Zato pitanje, recimo, može glasiti: je li gubljenje statusa pomorske države (slobodan i nesmetan izlazak na otvoreno more) ravan smanjenju saobraćajne gužve kroz Neum. Naravno, pitanje je i da li bi se gužve tako značajno smanjile, a ako i bi,  nisam sigurna da bi to u svakom pogledu baš bio i interes Neumljana.

S druge strane, ako se složimo da taj most i nije za BiH koristan (već naprotiv), onda ostaje nejasno zašto su bh. javnosti na ovome pitanju toliko podijeljene? Osim, ukoliko nije posve neupitno da su jedni za interese BiH, a drugi za interese RH, neki čak možda i za one osobne.

VIJESTI.BA: Da li su bh. vlasti u proteklih 10-12 godina (uključujući 4 mandata – od 2005. do danas) dovoljno štitile interese države?

VAJZOVIĆ: I to je nešto što čeka na odgovor, možda opet u parlamentarnoj raspravi. Nakon što sam dva mjeseca istraživala i iščitavala, od pomorskog zakonika RH, preko raznih dokumenata do pisanja medija, poglavito hrvatskih – mogu reći sljedeće.

Uz ono: čast izuzecima, recimo gospodinu Ivaniću koji je još 2005., možda I prvi prepoznao problem i zaprijetio arbitražom “kako bismo zaštitili interese BiH” ili Predsjedništva BiH (u sazivu: Silajdžić, Komšić, Radmanović) koje se i institucionalno (konsenzusom) i svaki član ponaosob, nedvojbeno opredijelilo: prvo granica i koridor, pa tek onda bilo kakvi razgovori o mostu.  Slično je, recimo, I sa bivšim ministrom Matanovićem, pa I nekim drugima koji su “po opisu posla” bili uključeni u ova pitanja, ne računajući i stavove mnogih koji su se oglasili nakon ove inicijative, u posljednjih mjesec-dva – većina je drugih koji su se smjenjivali ili i danas jesu u vlasti, zapravo doprinijela ovoj konfuziji kakvu danas imamo. Vrijedilo bi ili čak bilo nužno istražiti to. Nije teško, a ima ih koji su se prema državi ponašali kao prave štetočine.

Na pitanje je li trebalo više bh. akcije umjesto mlake reakcije, kako to neki zamjeraju, odgovor je možda i jest, ali nije strašno ni što nije. Jer, može se naći opravdanja i za to, makar iz usporedbe: ako komšija pravi kuću i zna da mu treba vaša saglasnost, pa nećete valjda vi njega vući za rukav da to riješi nego će on od vas uljudno tražiti kooperativnost, razumijevanje, dobrosusjedsku saradnju, uslugu. Naravno, ako prije toga niste sa tim komšijom riješili pitanje međe, pa on još pritom svojom kućom presiječe sokak kojim izlazite do glavne ceste, zasigurno se ne bi moglo očekivati da mu dragovoljno date saglasnost za gradnju i dobrovoljno pristanete na “neškodljiv prolazak” kroz njegovu avliju znajući da će vas sutra pitati šta nosite u cekeru s pijace ili vam zabraniti da kroz avliju provedete i svoje goste ili, ne daj Bože, cuku.

Metaforično kazano, ali je tako. Ono što posebno zbunjuje a nisam prije kazala jest činjenica da su mnogi naši političari, od Dokića do Juske podržavali gradnju Pelješkog mosta pod uvjetom da dobiju upravo taj neškodljiv prolaz kroz tuđu avliju. No, Dokića odavno nema, ali je minister Jusko još uvijek tu. Mislim da nam duguje  odgovore na mnoga pitanja, što osobno, što u ime ministarstva na čijem je čelu.

Kako god, kad sam podnijela ovu inicijativu ni sama (kao, vjerovatno, ni ostali  zastupnici) nisam mogla ni pretpostaviti na šta će ovo izaći. Pokazalo se, nažalost, da je to odavno trebalo pokrenuti i da smo, opet nažalost, saznali čemu se ni nadati nismo mogli. Tužna je ovo priča i o sposobnosti ili patriotizmu  naših političara, i o dobrosusjedskim odnosima, i o bh. politici, i o politici uopće, možda i onoj kako je opjeva Dubioza kolektiv.

Razgovarao: Nihad Hebibović

(Vijesti.ba)

Komentari

komentara