Pravila ponašanja u Japanu koja bi prosječnog Bosanca izludjela

18

Daleki Japan je za bosanske, a i evropske, pojmove veoma neobična država. Ljubaznost na visokom nivou, pravila ponašanja u poslovnom i svakodnevnom svijetu, drugačija su nego kod nas, a usudićemo se reći i bizarna.

Dok mi u Bosni važimo za bučne ljude kojima nije strano ispoljavanje emocija u javnosti, to je u “zemlji izlazećeg sunca” ravno skandalu.

To nije sve. Pročitajte japanska svakodnevna pravila ponašanja koja bi prosječnog Bosanca, da se nađe u Japanu, poprilično sludjela.

Oslovljavanje

U Japanu nije dovoljno samo pomenuti nečije ime, a titula „san” nama jeste najpoznatija, ali ne i jedina koja postoji. Evo još nekih sufiksa:

„kun” – malo manje formalan izraz od „san”, a moglo bi da se prevede kao ‘prijatelj’.

„chan” – u pitanju je deminutiv koji se mahom odnosi na djecu, ženske članove porodice, dečka/djevojku i bliske prijatelje.

„sama” – verzija kojom se iskazuje najviše poštovanja, a koristilo se prilikom obraćanja gospodarima ili božanstvima. Danas se koristi za izražavanje sarkazma.

„senpai” – za obraćanje starijim kolegama ili školskim drugovima.

„sensei” – koristi se za obraćanje profesorima, doktorima, naučnicima, političarima i drugim autoritetima.

„shi” – prilikom pisanja zvaničnih tekstova.

Razmjena vizitki

Postoji čitav ritual kada sa drugom osobom razmjenjujete vizit-karte, a njena glavna strana treba da bude na vrhu. Ponudite je sa obje ruke, a ako je ta osoba višeg ranga, vašu vizitku stavite ispod nivoa njene. Obavezno se poklonite u znak poštovanja.

Ponašanje u liftu

Ukoliko ste u punom liftu prvi pritisnuli dugme za željeni sprat, smatra se da ste vi “kapetan lifta” i treba da stojite pored ploče sa dugmićima. Moraćete da držite vrata sve dok svi ne uđu i tako na svakom spratu.

 Ponašanje u metrou

Razgovor se smatra nepodobnim, pa čak i preko telefona, a ne smijete ni da zurite u druge ljude. Nije obavezno ustajanje starijim osobama, pa čak ni u situacijama kada se muče prilikom stajanja. Oni posjeduju zasebna sjedišta, baš kao i trudnice i osobe sa hendikepom, a na njihova mjesta ne smijete da sjednete “ni u ludilu”.

Dodirivanje

U Japanu se smatra nepristojnim da gledate druge u oči, a kamoli da ih dodirnete. Poljupci u javnosti takođe nisu poželjni, a čak su bili i zabranjeni prije 1945. godine.

Cirkanje

Kada Japanci piju, rastura se socijalna hijerarhija. Profesor pije sa učenicima, gazda sa zaposlenima, a karaoke su omiljena zanimacija pijanih Japanaca. Kada se otrijezne ponašaju se kao da se ništa nije dogodilo.

Odnos prema novcu

Sramota ih je da se razmeću i pokazuju novac u javnosti, pa ih zato čuvaju u kovertama. To ne morate da radite u supermarketima, ali zato prodavcu ne smijete da novac pružite u ruke već treba da ga stavite na tacnu predviđenu za to.

Pokloni

Japanci pridaju dosta značaja davanju poklona, a postoje dvije „sezone” za to: o-chugen (ljeti) i o-seibo (zimi). Za razliku od nas oni ne otvaraju poklone sve odjednom da eventualno nekoga ne bi osramotili ako je njegov poklon skromniji od drugih.

Četiri vrste naklona

Nakloni su veoma bitni, pa ih djeca uče još dok su sasvim mala. Postoje nekoliko različitih vrsta, ali četiri su osnovna:

– naklon od 15°: za ljude jednakog poslovnog ili socijalnog ranga.

– naklon od  30°: za profesora ili šefa.

– naklon od 45°: prilikom izvinjenja ili kada upoznajete cara.

– „molitveni” naklon: ako zgriješite nešto

Komentari

komentara