Razbijao čaše, volio i pio: Životna priča Tome Zdravkovića

140

Toma Zdravković je za života postao legenda. Bio je neprikosnoveni kralj kafane, boem, pjevač, pjesnik. Životni put bio mu je isprepleten strašću prema ženama, alkoholu i kocki, zbog kojih je napisao neke od najljepših pjesama, čija popularnost ne jenjava ni decenijama poslije njegove smrti.

Razbijanje čaša

Njegove pjesme možda nisu imale naročitu umjetničku vrijednost, nije imao ni školovan glas, ali ipak, čak i danas, poslije toliko godina, kada krene njegova pjesma, svi na trenutak zaćute u kafani, ruke podignu i razbiju čašu.

Legendarni Toma svaku svoju pjesmu doživio je, otpio i odbolovao po hiljadu puta. Od škole je imao samo osnovnu i kurs za traktoristu, a čitavo bogatstvo prokockao je po kafanama i kockarnicama sa društvom da bi iza njega ostao samo jednosoban stan na Petlovom Brdu u Beogradu. Svojevremeno se više iznenenadio vozačkoj dozvoli, koju je dobio poslije 20 godina iako je vozio te dvije decenije, nego novom hitu. Jednostavno, sve što je snimao, publika je uvijek prihvatala.

Rođen je 20. septembra 1938. godine u selu Pečenjevce nadomak Leskovca u Srbiji. Njegov otac Dušan bio je mesar, a majka Kosara domaćica. Rodila je petoro djece, najstarijeg sina Aleksandra, potom Ivana, Tomu, kojeg su zvali Dado, ćerku Mirjanu i najmlađeg Novicu.

Odrastajući u nemaštini, Toma je brzo shvatio da ga život na selu ne privlači pa je već kao 15-godišnjak počeo da pjeva i odmah je uvidio da je to njegov jedini izlaz.

Legenda o čovjeku koji je opjevao svoje najtananije emocije, i dalje živi, baš kao i njegove pjesme “Tužno ljeto”, “Da l’ je moguće”, “Danka”, “Dotak’o sam dno života”, “Kafana je moja sudbina”, “Prokleta nedjelja”, “Jelena”…

Volio vino

“Toma je često znao govoriti da postoji 99 načina da se umre, a samo jedan da se živi. Tako ga je on i vodio. Živio je svaki dan kao da je posljednji. Toma Zdravković je otišao, ali su ostale njegove pjesme”, rekao je legendarni pjevač Leo Martin.

Detalje o druženju i zajedničkim koncertima sa Zdravkovićem otkrio je za Avaz i Halid Bešlić.

“Tomu sam upoznao početkom osamdesetih godina. Neko vrijeme smo se intenzivno družili. Znali smo u kafani provesti nekoliko dana. Vratim se u tu kafanu i nakon sedam dana, a konobar mi kaže da Toma nikako nije išao kući. Posljednji zajednički nastup imali smo krajem osamdesetih na stadionu u Bijeljini, a koncert je organizirao Siniša Kajmaković. Tada mi je Toma dopustio da snimim njegovu pjesmu Ostao sam sam. U posljednje vrijeme razmišljam da to uradim za svoju dušu”, rekla je za Avaz pjevačka legenda.

Ljubavne afere

Tomine ljubavne afere bile su kratke – od prve djevojke Slavice preko Olgice, s kojom je bio u braku, pa sve do Danke Novović, kojoj je posvetio pjesmu “Danka”. U Tuzli se prvi put ozbiljno zaljubio u plavušu Slavicu, koja mu je zadala mnogo jada. Nju je, ipak, potpuno zaboravio kada je u Zrenjaninu upoznao zgodnu crnku Olgicu, kojom se i oženio. Sa njom je dobio ćerku Žaklinu. Međutim, njegov prvi brak nije dugo potrajao.

Sljedeća žena u njegovom životu bila je Milica, sa kojom se, nakon nekoliko mjeseci veze, vjenčao i činilo se da pored nje više nije onaj stari. Nije mnogo pio, ostavio se kocke i boemskog društva. Toma se sa drugom suprugom Milicom razveo u februaru 1970. godine, a depresiju i razočarenje gasio je u dnu čaše i za kockarskim stolom.

U Budvi se 1972. godine zaljubio u Nadu Radanović i odmah se oženio njome. Ali, i ovaj brak je vrlo kratko trajao, a krah ljubavne veze bacio je Zdravkovića u očaj. Nastavio je da se opija iako mu je zdravlje bilo ozbiljno narušeno.

Ostavši bez dinara i uvjeren da će brzo umrijeti zbog zdravstvenih problema, pobjegao je prvo u Ameriku, a potom se u decembru 1974. zaputio u Kanadu. Tamo je upoznao frizerku Gordanu, koja ga je naprosto vratila u život. Sve lošijeg zdravlja, morao je u bolnicu, gdje su ga dva puta operisali. Nakon što mu se u Torontu rodio sin Aleksandar, sa porodicom se krajem 1978. godine vratio u Jugoslaviju i snimio novi album. Pjesme “Umoran sam od života”, “Prokleta nedjelja” i “Danka” brzo su našle put do publike.

“Nije u pitanju samo muzika…Ljudi znaju šta sam sve radio i proživio. Oni počinju da se identifikuju sa tobom i zato te vole. Ima, doduše, ljudi koji smatraju da sam budala bez para i pijanac, ali u suštini, i to je dio onoga što jesam. Jedino muzika može da me ispuni do kraja. Od nje živim i za nju živim”, priznao je jednom prilikom Toma Zdravković.

U aprilu 1991. godine, na vrhuncu slave, bolest ga je prikovala za postelju u Beogradu. Poslije 17 godina borbe sa kancerom prostate, preminuo je 30. septembra 1991. godine.

Veliku pomoć na početku karijere pružila mu je Silvana Armenulić, kojoj se poslije odužio napisavši joj legendarnu pjesmu “Šta će mi život”. Silvana je insistirala na tome da joj Toma napiše pjesmu jer nije imala hit. Za vrlo kratko vrijeme “Šta će mi život” postao je veliki hit.

“Bolje bi bilo da je nije snimila, a da je ostala živa”, govorio je Toma.

Komentari

komentara