Strah od napuštanja: Da li možete jedan dan bez interneta?

498

Istraživanja pokazuju da su anksioznost, dosada i osjećanje neprijatnosti redovni pratioci jednodnevnog odsustva s interneta. Na koji način nas mijenja stalna konekcija?

Nedavno je socijalnim mrežama kružila informativna mapa, podijeljena čak 177 hiljada puta: riječ je o karti svijeta na kojoj je prikazano oko 120 aerodroma na svim kontinentima, uz upisane podatke o lozinkama bežičnog povezivanja na internet na svakom aerodromu pojedinačno.

Autor mape navodi da će nastaviti da je snabdijeva novim podacima kada ih pribavi. Popularnost ovog objavljivanja može se objasniti time da omogućava lakši pristup internetu osobama koje putuju, naročito onima koji moraju da pređu više od jednog leta do krajnje destinacije.

Veliki broj ljudi koristi javne mreže za povezivanje zbog posla, provjeru mejla ili čet-klijenta na telefonu ili drugim gedžetima. Međutim, nije malo ni onih koji se povezuju zbog razonode ili komunikacije s prijateljima, tako da je dostupni internet gotovo neophodna karakteristika javnog mjesta ili prebivališta.

Osjećanje praznine

Promjene u društvenoj interakciji koje su donijeli stalno prisutni i neograničeni internet, ostavile su svoje tragove i na psihičkom planu pojedinca: dosta korisnika društvenih mreža doživljava kao obavezu provjeravanje svojih naloga i poruka. Drugi izvještavaju o osjećanju praznine ukoliko propuste nova dešavanja na Fejsbuku ili Tviteru, čime je izmišljena nova kategorija „strah od propuštanja“.

Istraživanja pokazuju da su anksioznost, dosada i osjećanje neprijatnosti redovni pratioci čak i jednodnevnog odsustva s interneta onih koji su navikli da svakodnevno provode više sati koristeći ga, što praktično znači da mnoge osobe pokazuju znake apstitencijalnog sindroma kada su „oflajn“.

S druge strane, nije rijetkost da je jedan od zahtjeva radnog odnosa da je zaspoleni dostupan stalno putem nekog od programa za brzu razmjenu poruka. Ovakva komunikacija je tokom radnog vremena dio u korporativnom svijetu poželjne sposobnosti multitaskinga, odnosno izvrašavanja više zadataka odjednom.

Međutim, sve je više situacija kada ljudi šalju i primaju mejlove i druge vrste poruka u vezi posla, a izvan radnog vremena. U jednom istraživanju je utvrđena da preterana upotreba brze onlajn komunikacije i informacija, naročito kod starijih osoba, izaziva prezasićenje kognitivnih funkcija, i ovu pojavu naziva „epidemijom odvraćanja pažnje“.

Nekada se za osobu koja radi prekovremeno – jer osjeća takvu potrebu i daje sebi imperativ da bude produktivna – govorilo da je “radoholik”: radoholičarska atmosfera nalazila se u kancelarijama, a prikazivana je kao večernji rad, često bez prirustva drugih osoba.

Danas ovaj termin može da proširi svoje značenje na sve one koji putem laptopa, telefona ili tableta rade tokom čitavog dana, a sa različitih mjesta izvan poslovnih prostorija. Nove radne navike i ponašanja unijele su novine i u  fenomenologiju disfunkcionalnih ponašanja, pa tako danas imamo sve više ljudi koji bi lako mogli da se “pronađu” u kliničkoj slici poremećaja deficita pažnje, iako nemaju taj poremećaj.

Psihijatar Halouvel uvodi termin “crta deficita pažnje”, kojom karakteriše sve što se dešava u aktuelnom poslovnom svijetu, i navodi da nikad u istoriji ljudski mozak nije bio izazvan da prati toliko mnogo podataka, zbog čega je ovakav obrazac ponašanja zapravo odgovor na hiperaktivno okruženje u kom živimo.

Moždani resursi

Da bi mozak imao resurse za nova iskustva i funkcionalno upravljanje kapacitetima za razmišljanje, kažu naučnici, mora da ima redovne periode predaha u budnom stanju – samo spavanje nije dovoljno. Konstantnim provjeravanjem novosti i dešavanja na društvenim mrežama pažnja postaje kontinuirano „iscjepkana“.

Mentalni napor koji ovakvo ponašanje izaziva može se uporediti s umorom poslije cjelodnevnog rada, a takođe otežava i formiranje cjelishodnog dugoročnog pamćenja. Istraživač s Mičigenskog univerziteta Mek Bermen tvrdi da se kratke pauze za predah ispunjene gledanjem sadržaja na internetu, kao i rekreativno vježbanje uz slušanje muzike i istovremeno gledanje televizije, ne mogu smatrati odmaranjem. Po njemu, ljudi se takvim aktivnostima više zamore, nego što se odmore.

S druge strane, i u domenu zabave i u sferi poslovanja, vladajuća paradigma je da je više jednako što i bolje: što više komunikacije i što više mogućnosti za komunikaciju – znači da je dostupnost kontaktiranja s bilo kim, bilo kad i bilo gdje idealna kombinacija. Ipak, jedan broj profesionalno angažovanih ljudi na internetu uočio je problem „stalne konekcije“ i doživio ga ozbiljno.

Tako je nastala inicijativa „Sabbath Manifesto“, koja sebe definiše kroz ideju o usporavanju života. Nju je pokrenula grupa umjetnika, koji su takođe uveli i obilježavanje Dana „bez struje“, kao načina da se podigne svijest o tome koliko su moderne tehnologije inkorporirane u živote velike većine ljudi, u kojoj mjeri su im posvećeni i koliko to zapravo opterećuje ljude.

Najbolji način za „nekonektovanje“ je svakako neka drugačija aktivnost. Stručnjaci predlažu boravak u prirodi kao najefikasniji vid oslobađanja od stresa i rasterećenja od intelektualnog rada: prema teoriji obnavljanja pažnje, ljudima se poboljšava koncentracija nakon provođenja vremena u šumi, na planini, jezeru i slično – ili čak nakon gledanja slika ili pejzaža iz prirode.

Ukoliko neko želi da smanji vrijeme korišćenja interneta i radi efikasnije, a ne nalazi dovoljno snage da kontroliše svoje ponašanje, može da instalira na računar “Cold turkey”, program koji u određeno programirano vrijeme blokira zadate sajtove i tako sprečava distrakcije: ponekad je i rješenje ovog tipa efikasno, jer je problem odvraćanja i nastao kao posljedica dostupnosti sadržaja koji remete proces rada.

(Nationalgeographic)

Komentari

komentara