Tajni dokument o Srebrenici

462

Arhiv nacionalne sigurnosti u SAD objavio je jučer dokumente američke vlade s kojih je skinuta oznaka tajnosti te ostale komunikacije u kojima se otkrivaju planovi bosanskih Srba u vezi s napadom na Srebrenicu, s jedne strane, te detalji međunarodne pasivnosti da se zaustavi srebrenički genocid.

Mirovna misija

Pod naslovom “Put u Dejton utrt je genocidom”, Arhiv, koji je 1985. godine formiran kao istraživački centar, objavio je dokumente za koje se tvrdi da pokazuju da je „genocid u Srebrenici predstavljao debakl za međunarodnu mirovnu misiju i prekretnicu prema pojačanim vojnim intervencijama, što je kulminiralo Dejtonskim sporazumom kojim su okončani balkanski ratovi”.

U dokumentima se, kako je istaknuto, pokazuje obrazac prema kojem su visoki čelnici UN-a odbijali suočavanje s agresijom bosanskih Srba, insistirajući na nepristrasnosti.

Ističe se da je ovaj obrazac uspostavljen od samog početka mandata Vijeća sigurnosti UN-a kada je riječ o definiranju zaštićenih zona, a kao takav je, zbog nedostatka naoružanih trupa, proizveo neuspjeh u osiguranju mira na ovim područjima.

Dalje se navodi da dokumenti pokazuju da su se čelnici UN-a, a posebno generalni sekretar Jasuši Akaši te njegovi glavni generali Bertran de La Presl (Bertrand de La Presle) te Bernar Žanvije (Benard Janvier) opirali upotrijebiti zračne napade za odvraćanje srpskih napada više od godine prije genocida u Srebrenici.

– Također, podjele unutar administracije predsjednika SAD Bila Klintona (Bill Clinton) i između SAD i ključnih saveznika, kao što su Velika Britanija i Francuska, u vezi s upotrebom sile također su omogućile UN-ovo nedjelovanje – ističe se u uvodu Arhiva nacionalne sigurnosti.

Odbijali zahtjev

Zapovjednici UN-a u Sarajevu i u Zagrebu, ističe se, odbili su već 6. jula 1995. zahtjev holandskih mirovnih snaga za zračne napade protiv neposrednog srpskog napada na Srebrenicu, a kada je onda došlo do napada, 11. jula, samo dva aviona bacila su bombe, uništivši jedan srpski tenk. Srbi su nakon toga, kaže se, vrlo brzo ušli u Srebrenicu, u kojoj se nalazilo desetine hiljada izbjeglica. Ono što se dogodilo poslije postalo je mrlja na savjesti čovječanstva.

Arhiv je objavio ukupno 15 dokumenata, a naš list u prilogu izdvaja neke od ključnih.

Dokument 1

9. jula 1995.: Pogoršanje situacije u Srebrenici

U ovom dokumentu komandant holandskog bataljona Tom Karemans (Thom Karremans) izvještava svoje pretpostavljene u Tuzli i Sarajevu da je rano ujutro 6. jula vojska bosanskih Srba započela granatiranje holandskog bataljona i Srebrenice.

srebrenica-dokument-1

– Situacija u enklavi i oko nje izuzetno je napeta. Sve izbjeglice i stanovnici sela u okolnim područjima napustili su svoje kuće i ušli su u grad. Tri do četiri hiljade dodatno ulaze tamo – kaže se u izvještaju.

Dokument 2

9. jula 1995.: Upozorenje za Srbe

Iz ureda komandanta UNPROFOR-a generala Ruperta Smita (Smitha) upućeno je direktno upozorenje Ratku Mladiću odaslano i putem medija kojim se napad na Srebrenicu osuđuje te kvalificira neprihvatljivim. U upozorenju se navodi da su 32 holandska mirovnjaka zarobljena te su doslovno pregažene tri UN-ove lokacije na tom području, a da “bosanski Srbi na sigurnom području pucaju nasumice”. Ovdje se navodi da ovo prazno upozorenje samo ugrožava pozicije UN-a.

srebrenica-dokument-2

Dokument broj 3

Šta je cijeđenje Srebrenice?

Riječ je o dokumentu srpskog generala Zdravka Tolimira u kojem je sadržana odluka Vojske RS da se “cijeđenje” Srebrenice promijeni u “zauzimanje grada”. Tolimir ovdje izvještava da je sa svime upoznat tadašnji predsjednik RS Radovan Karadžić te da je ovaj “zadovoljan borbenim operacijama oko Srebrenice”.

Dokument 4

10. juli 1995.: Razmjena ultimatuma

Riječ je o bilješkama majora Roberta Frankena, zamjenika komandanta UNPROFOR-a, u kojima se opisuju napete rasprave u večeri 10. jula. Franken, ističe se, kratko sažima srpske zahtjeve te prijeti masovnim zračnim napadima ako Srbi ne odustanu od svega 11. jula u šest sati ujutro. Navodi se da ovaj dokument prikazuje ogromnu disproporciju očekivanja holandskog bataljona te onoga što su u konačnici odobrili Žanvije i Akaši, a to je bio “mala zračna podrška“, koja se sastojala od šest aviona, od kojih su samo dva bacila bombe.

srebrenica-dokument-4

Dokument 5

10. juli 1995.: Magla rata

Riječ je o poruci šefa Odjela za mirovne misije UN-a Kofija Anana upućenoj Akašiju u Zagreb, a koja, kako se tumači, reflektira “maglu rata” dan prije nego što će Srbi marširati u Srebrenicu, na način da se Vijeće sigurnosti više-manje fokusira na ovaj napad koliko na napad na vojnike holandskog bataljona te akcije bošnjačkih branilaca Srebrenice.

srebrenica-dokument-5

Ovdje se predočava informacija predstavnika generalnog sekretara Činmaje Garekana (Chinmaya Garekhan), koji obavještava Vijeće sigurnosti da bosanski Srbi uzimaju u obzir prijetnje UNPROFOR-a te da zbog toga nema zahtjeva za zračne napade.

Dokument 8

11. juli 1995.: General Smit odgovara Mladiću

Nakon što Mladić u pismu uvjerava komandanta UNPROFOR-a Ruperta Smita da mu je cilj samo da neutralizira “bošnjačke teroriste”, general Žanvije, kako se navodi, dok Mladić uveliko maršira u Srebrenicu, obraća mu se samo oštrim riječima, bez naznake o upotrebi sile, da zaustave napade protiv UNPROFOR-a.

dokument-8-srebrenica

Dokument 9

11. juli 1995.: Nalozi za odbranu

Dok Srebrenica pada, u odsustvu generala Smita iz njegovog ureda se šalje informacija u kojoj se izdaju nalozi za odbranu holandskog bataljona i zaštitu izbjeglica. Spominju se pregovori sa srpskim snagama te poduzimanje “razumnih mjera” kako bi bili zaštićeni civili i izbjeglice.

dokument-9-srebrenica

(Avaz/Crta)

Komentari

komentara