VOLITE MARGARIN? Kad vidite od čega se pravi, biće vam muka

114

Iako su nas godinama stručnjaci uvjeravali kako je margarin zdrava alternativa maslacu, izgleda da je nagađanjima došao kraj.

Osnova za margarin jeftina su ulja sumnjivog kvaliteta dobijena iz sjemenki soje, pamuka, repe i dijela kukuruza. Valja napomenuti da je soja veoma opasna biljka jer trenutno je 98 posto usjeva soje GMO. Pamuk je međutim jedna od industrijskih biljki najviše tretirana otrovnim pesticidima i insekticidima i ako uzmemo u obzir da se i kukuruz smatra nekvalitetnim zbog GMO proizvodnje, pogotovo onaj iz Argentine – tada sastojci za margarin postaju nejestivi, prenosi “Pravda”.

Pored toga opasni su po zdravlje. Ulje se iz sjemenki ovih biljki dobija vrućim cijeđenjem, a time se stvaraju velike količine slobodnih radikala zaslužnih za upropaštavanje stanica u ljudskom organizmu. Slobodni radikali uzrok su prijevremenog starenja, a osim toga mogu izazvati i rak.

I opasna ulja kriju se u ovoj namirnici. Na primjer, ulje sjemenki pamuka je jedan od najpoznatijih sastojaka margarina, a za ljudsku upotrebu uopšte se ne bi smio koristiti jer u nerefinisanom stanju koristi se kao pesticid zbog toksina gosipola s kojim se pamuk štiti od vaši.

Nakon što se pomješaju sva ulja u njih se dodaje fini prah od nikla koji služi kao katalizator u procesu hidrogenizovanja i kombinovanja trans-masnih kiselina. Neki proizvođači koriste druge vrste katalizatora, ali ipak svi su jednako toksični. Procesom hidrogenizacije prerađuju se ulja uz dodavanje vodonika pri visokim temperaturama, a tu je i metalni katalizator u prahu. Sve to pretvara se u čvrstu i stabilnu mast koja uspjeva opstati i na sobnoj temperaturi.

Nakon djelimične hidrogenizacije, sirova masa margarina je smrdljiva, ljepljiva siva masa puna grumenja. Da bi se masa oslobodila od tvrdih grumena dodaju se emulgatori nalik na sapun, nakon toga se masa miješa. Nakon dodataka emulgatora i uništavanja grumena, masa sirovog margarina čisti se u parnoj kupci pod pritiskom i sa visokim temperaturama kako bi se otklonio smrad hemikalija. Ovaj proces naziva se deodorizacija jer margarinu se dodaju različiti aditivi kako bi mirisao jestivo.

Dalje, margarin se izbjeljuje kako bi izgubio prljavo sivu boju, a bijeljenje nastaje uz pomoć hemikalija i praha spravljenog od nekih vrsta gline. Sljedeći korak je dodavanje žute i prirodne boje nalik boji maslaca.

Kada margarin prestane smrdjeti, ukusom i dalje ostaje nejestiv, a tada mu se dodaju arome, pojačivači ukusa i različiti konzervansi.

(D.Š./Novi.ba)

 

Komentari

komentara