Vrijeme da na njih zamirišu avlije, zamirišu mahale-ramazanski somuni

72

Mubarek mjesec ramazan, kojem se vjernici muslimanske vjeroispovijesti uvijek raduju i željno ga iščekuju, nezamisliv je bez mirisa somuna, koji se širi svakom mahalom.

Topli, okrugli i mekani hljeb posut sjemenkama ćurekota, neizostavan je dio svake iftarske sofre. A i ramazana, jer će svako reći da somun nije isti ostalih mjeseci u godinu kao u svetom mjesecu ramazanu.

Ramazan, mjeseca molitve i odricanja, ali i mjeseca bliskosti i zajedništva, može se označiti, ezanom, kandiljima, ali ramazanski osjećaj za mnoge Bosance počinje tek onda kad, iscrpljeni prvim postom, u sumrak zagrizu svjež i vruć somun. Vrućem somunu ne mogu odoljeti ni oni koji baš i nemaju neke veze sa ramazanom. Koja je tajna ovog naizgled siromašnog hljepčića?

Miris koji se svakog ramazanskog dana širi bosanskim čaršijama, bez izuzetka, od ranih poslijepodnevnih sati golica nozdrve. To je miris sarajevskog somuna, ili lepine, kako male, okrugle hljebove zovu u Tuzli, ili pitice, kako ih zovu u Travniku. Za somun je važno ko ga pravi. Pekara može biti bezbroj, ali se po somun za ramazansku “maksuziju” u Sarajevu ide u jednu, najviše dvije, u gradu. Hljeb se može kupiti bilo gdje, somun samo kod majstora.

Ne zna se da li je ramazan poseban baš zbog mirisa somuna ili su somuni baš zbog ramazana, ali dok god ih iz užarene peći budu vadili vrsni pekari i dok god se njihov miris bude širio bosanskim čaršijama, moći ćemo uživati u toj posebnosti u ramazanske dane.

Komentari

komentara