Zijo Valentino: Odbolovao sam svaki stih i ton

174

Zijo Rizvanbegović, frontmen je grupe Valentino od 1982. godine. Bend opstaje na sceni uprkos smjeni generacija i rade punom parom. Upravo ovih dana, duhoviti muzičar iz Sarajeva planira da sa ekipom izbaci nove pjesme.

“Stalno snimamo nove pjesme. Završio sam 12 pjesama, koje bih u normalnim vremenima upakovao na neki nosač zvuka, ma kako se on zvao, ali pošto je danas naopako vrijeme i naopake vrijednosti, moramo se posvetiti marketingu mnogo više nego kreativnosti. Nekad smo komponovali, pa vježbali, pa snimali ploču po dvije godine i finansirali projekte, da bismo nakon promocije i nekoliko ključnih TV emisija polazili na turneje. Pjesme su svi preslušavali, ploče su parale gramofonske igle, kasete su se roštiljale u kafićima, a kasnije CD-eovi topili u autima”, sjeća se Zijo i dodaje:

“Danas je drugo vrijeme, vrijeme promocija. Dobra pjesma nema više snagu kao voda da probije kamen. Ako nemaš pravu podršku i sve medije, dobra pjesma može da završi kao i kocka šećera u Miljackoj. Zato izbacujemo pjesme jednu po jednu, tako da sljedeća izlazi pred ljeto. Za nju planiramo vrlo neobičnu promociju u četiri verzije, dosad nezabilježenu kako kod nas, tako i u svijetu. Radni joj je naslov „Cijelu sam ti noć na vrata kucao”, a pred zimu slijedi balada koja se zove „Brodolom“.

Na početku karijere Zijo je hitom “Volim te još” skrenuo pažnju tadašnjih muzičkih velikana. Kada je Goran Bregović čuo pjesmu, nije mogao da odoli pa se dohvatio bas gitare i zasvirao.

“Tako se i počinjalo i radilo. Morali smo više svirati da bi nas ljudi čuli ili vidjeli, jer se kao što rekoh, u medije teško dolazilo. Svirali smo k’o predgrupa svim velikim grupama ex Yu. Sjećam se tako jednom, kad smo početkom osamdesetih svirali ispred Bijelog dugmeta u Hrvatskoj i onako napaljeni k’o bikovi, zbunjeni i pod adrenalinom, sišli s bine, misleći da je svijet naš i da smo porobili Zagreb, Brega stoji u mraku i ja ga pitam kako je bilo, a on odgovori proročanski, jednostavno i surovo: „Život nije bajka”. Tako i bi, sljedećih trideset godina. Muzičari su često robovi vlastitog ega i to ih ograničava u iskrenim međusobnim odnosima. Zlatno je pravilo, što veća i ostvarena zvijezda – to opušteniji i bolji karakter. Mladost je sa svojom ambicijom, veliki kamen oko vrata. I ja sam na početku kao junac svašta izjavljivao i patio od muzičkih teorija zavjere. Kad smo napravili karijeru, sve je postalo jednostavno”, navodi Zijo.

Autor je svih pjesama Valentina, i autoiografske su.

“Svaki ton i svaki stih je odbolovan. Samo u raznim trenucima i vremenima. Najviše sam patio k’o tinejdžer, tako da sam svoje gimnazijske patnje dobro zapamtio, opjevao i naravno naplatio. I danas pamtim kako sam tapkao po snijegu i sarajevskom mrazu, ulicama Pavla Goranina, Dalmatinskom ili Marijin dvoru uzaludno čekajući mamine princeze”, sjeća se muzičar, a i dan danas, iako je u dugogodišnjem braku sa glumicom Martom Kelr, prijeti se mladalačkih ljuavnih muka.

“Sjetim se uvijek kad mi zafali dobar refren (smijeh)”.

Komentari

komentara