Roditelji u BiH manipulišu djecom tokom procesa razvoda: “Ako ideš kod nje/njega, mene ne voliš”
Iako razvod braka sam po sebi ne mora značiti traumatično iskustvo za dijete, u situacijama kada roditelji vlastite sukobe stavljaju ispred potreba i prava djeteta – posljedice mogu biti duboke i dugotrajne.
Sve veći broj djece u Bosni i Hercegovini odrasta u sjeni visokokonfliktnih razvoda, u atmosferi u kojoj porodične tenzije prerastaju u emocionalno zlostavljanje. Tako iza pravnih procesa i roditeljskih nesuglasica, stoji dijete koje samo želi ljubav i sigurnost. Ono ne razumije zakonske termine, ali itekako osjeća napetost, tugu i tišinu, a roditelji svjesno ili nesvjesno upravljaju djetetom kao sredstvom manipulacije.
Prema izvještaju Ombudsmena za ljudska prava u BiH za 2024. godinu, značajan broj žalbi u Odjelu za praćenje ostvarivanja prava djece odnosi se na tzv. visokokonfliktne rastave.
“Ombudsmani BiH i dalje uočavaju višestruke povrede prava djeteta u postupcima rastave braka ili prekida izvanbračne zajednice, povjeravanja djeteta jednom od roditelja, uređenja viđanja djeteta i roditelja sa kojim ne živi, osiguranja prava djeteta na izdržavanje, na putnu ispravu, na liječenje itd. Brojni problemi sa kojima se susreću roditelji u svojoj komunikaciji odražavaju se neposredno na djecu i ostvarivanje njihovih prava”, naveli su iz Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH za Tuzlanski.ba.
Razvod braka sam po sebi predstavlja stresan i emocionalno zahtjevan proces, kako za partnere, tako i za njihovu djecu. Međutim, kada razvod poprimi oblik visokokonfliktnog odnosa u kojem roditelji koriste dijete kao sredstvo međusobnog obračuna, tada govorimo o ozbiljnom narušavanju prava i emocionalnog integriteta djeteta.
Vildana Zrnanović Hasanović, kao psihologinja i psihoterapeutkinja, s višegodišnjim iskustvom u Centru za socijalni rad Tuzla, ali i kroz rad u svojoj privatnoj psihološkoj praksi, svakodnevno svjedoči sve većem broju slučajeva u kojima dijete, umjesto da bude zaštićeno, postaje “oruđe” u rukama roditelja.
“Ovakva dinamika duboko je štetna i ostavlja trajne posljedice po psihički razvoj djeteta. Djeca koja se nađu u središtu visokokonfliktnog razvoda često su izložena hroničnom stresu, anksioznosti, osjećaju krivice i lojalnosti koju moraju birati. Istraživanja potvrđuju da djeca iz ovakvih porodica imaju značajno veći rizik od emocionalnih poremećaja, depresije, poremećaja ponašanja i poteškoća u uspostavljanju stabilnih odnosa u odrasloj dobi”, navodi Zrnanović Hasanović u razgovoru za Tuzlanski.ba.
U praksi kako kaže nerijetko primjećuje da takva djeca razvijaju emocionalnu zbunjenost, osjećaj dužnosti da “štite” jednog roditelja ili preuzimaju odgovornost za raspad porodice.
“Neka postaju tiha i povučena, druga ispoljavaju agresivnost, dok se mnoga teško nose s konfliktom koji ne mogu razumjeti niti riješiti. Posebno zabrinjava činjenica da što su djeca mlađa, to je šteta dublja i dugotrajnija”, ističe.
Tako stručnjaci sve češće prepoznaju oblike manipulacije djetetom tokom razvoda koji, iako ponekad prikriveni, nose ozbiljne posljedice.
“Najčešće forme uključuju diskreditaciju drugog roditelja, emocionalnu ucjenu – ako ideš kod njega/nje, mene ne voliš, ograničavanje ili onemogućavanje kontakta bez valjanog razloga, korištenje djeteta za prikupljanje informacija, nametanje negativnog narativa o drugom roditelju, uključivanje djeteta u konflikt. Ovakvo ponašanje roditelja u stručnoj literaturi se sve češće definiše kao emocionalno zlostavljanje, jer uništava sigurnost i povjerenje koje je djetetu neophodno za zdrav razvoj”, navodi naša sagovornica.
Iste obrasce primjećuju i uposlenici Odgojnog centra Tuzlanskog kantona. Naime, kroz iskustvo rada sa djecom/maloljetnicima koji su upućeni u Odgojni centar, primjetno je da se najčešće radi o djeci koja dolaze iz porodica narušenih odnosa.
“Kada je riječ o visokonfliktnim razvodima, gotovo se uvijek javljaju ozbiljne i dugotrajne posljedice na djecu. Roditelji koji prolaze kroz konfliktne razvode nerijetko se koriste manipulativnim ponašanjem sa djecom, svjesno ili nesvjesno. To može biti slanje negativnih poruka drugom roditelju preko djeteta, vršenje pritiska na dijete za zauzimanje određene strane ili odabira strane roditelja, ucjenjivanje ili zabrane kontaktiranja drugog roditelja, članova porodice i sl. Posljedice takvog ponšanja i visokokonfliktnih razvoda općenito su evidentne u radu sa djecom, te kao takve iziskuju posebnu pažnju i pristup u radu”, kaže Faruk Durmić, direktor Odgojnog centra TK za Tuzlanski.ba.
Tako djeca koja su izložena manipulaciji češće pate od problema s identitetom, narušenog samopoštovanja, tjeskobe i problema u učenju, a u odrasloj dobi često ponavljaju disfunkcionalne obrasce u vezama. Neke od posljedica mogu biti anksioznost, depresivnost, problemi u ponašanju, teškoće u školskom i socijalnom okruženju.
Često je slučaj da su korisnici usluga Odgojnog centra djeca razvedenih roditelja.
“Poremećaji ponašanja visoko su zastupljeni u takvim slučajevima i javljaju se u različitom obliku i intenzitetu. Važan aspekt javljanja teškoća i poremećaja u ponašanju kod djece jesu protektivni faktori u okolini. Djetetu je važno imati minimalno jedan protektivni faktor u svrhu prevencije i modifikacije pomenutih poremećaja. Protektivni faktori tiču se primarne porodice, škole, vršnjaka. U procesu razvoda, roditelji često izostaju kao nivo zaštite zbog kompleksnosti i teškoće vlastite situacije, škola može previdjeti dijete u teškoći, vršnjačka grupa može biti neadekvatna. U navedenoj situaciji, protektivni faktori djeteta izostaju i tako čine podlogu za razvoj poremećaja u ponašanju”, navodi Durmić.
U Centru za socijalni rad Tuzla primjećuju rast broja slučajeva visokokonfliktnih razvoda, u kojima se sve više naglašava manipulacija djecom.
“Iako su naši stručnjaci educirani i posvećeni, činjenica je da su resursi Centra ograničeni, a sistemski odgovori spori i često reaktivni umjesto preventivni. U mnogim slučajevima roditelji su zatvoreni za saradnju, a dijete biva ‘zaglavljeno’ između dva nepomirljiva svijeta”, kaže Zrnanović Hasanović.
U situacijama kada postoji sumnja da roditelj koristi dijete za postizanje ličnih ciljeva, Centar može inicirati stručne razgovore, pozvati roditelje na medijaciju, predložiti uključivanje psihološke procjene ili podnijeti preporuke nadležnim sudovima.
“Međutim, bez saradnje roditelja i drugih institucija – prvenstveno pravosuđa i obrazovnog sistema – ove mjere često ostaju nedovoljno efikasne. Potrebno je naglasiti da sudske odluke, iako ključne, nisu dovoljne ukoliko roditelji nisu spremni da stave interese djeteta ispred vlastitih povrijeđenih emocija ili želje za kontrolom”, pojašnjava.
Adekvatna saradnja sa oba roditelja djeteta je od iznimne važnosti za tok tretmana sa djetetom, potvrđuju i iz Odgojnog centra.
“Roditelji koji prolaze proces visokonfliktnog razvoda iznimno utiču na uspješnost. Djeca trebaju i moraju biti na prvom mjestu uprkos postojećim nesuglasicama među roditeljima, kolike god nesuglasice bile. Vođeni vlastitim emocijama i nezadovoljstvom, roditelji mogu zanemariti potrebe i osjećanja djece. Važno je podići svijest roditelja o tome da kada prolaze kroz kriznu životnu situaciju, odnosno u ovom slučaju razvod, i djeca takođe imaju kriznu životnu situaciju koja iziskuje adekvatnu podršku. Efekti razvoda obuhvataju cijelu porodicu, ne samo bračne partnere, zato je važno obratiti pažnju na najmlađe članove porodice kojima je potrebna pomoć i podrška u razumijevanju promjene i novonastale situacije”, ističe Durmić.
Roditeljima koji prolaze kroz razvod psihologinja Zrnanović Hasanović poručuje da dijete nije dio njihovog konflikta.
“Ono nije svjedok, ni sudija, ni saveznik. Ono je biće koje ih voli – oboje”, ističe dodavši nekoliko važnih preporuka za roditelje koji prolaze kroz taj proces.
“Ne uključujte dijete u sporove, ne opterećujte ga detaljima razvoda. Podržite kontakt s drugim roditeljem, osim ako postoji ozbiljna sumnja na zlostavljanje ili zanemarivanje.
Komunicirajte na neutralan i konstruktivan način – ili potražite pomoć stručnjaka. Tražite psihološku podršku za sebe i dijete – jer razvod nosi emocionalne rane koje je važno obraditi. Podsjećajte dijete da nije krivo i da ima pravo da voli oba roditelja. Roditelj koji uspijeva da odvoji vlastiti bol od roditeljske uloge, pruža djetetu prostor za emocionalni oporavak i izgradnju stabilnog identiteta”, navodi.
Kako sistem može bolje zaštititi dijete?
Zaštita prava djeteta mora biti zajednička odgovornost roditelja, institucija i društva.
Za početak važno je ojačati kapacitete insitucija, posebno Centara za socijalni rad, te uvesti obavezne edukacije i roditeljsko savjetovanje za roditelje u konfliktu.
“Osigurati psihološku procjenu djeteta kod svakog spora oko starateljstva, povećati saradnju između pravosuđa, obrazovnih ustanova i stručnjaka mentalnog zdravlja. Razviti sistem podrške za djecu – kroz savjetovališta, školske psihologe i terapijske servise. Djeca ne biraju razvod, ali njihovo djetinjstvo i budućnost uveliko zavise od toga kako se odrasli ponašaju u trenucima krize. Odgovornost roditelja je ogromna – ali i prilika da uprkos raskidu braka ostanu zaštitnici djetetove emocionalne sigurnosti”, zaključuje Zrnanović Hasanović.
U vremenu kada se razvod sve češće pretvara u borbu za dominaciju, a ne dogovor u interesu djeteta, odgovornost odraslih postaje ključna. Svako dijete ima pravo na bezbrižno djetinjstvo, bez pritisaka, manipulacija i lojalnosti prema sukobljenim roditeljima. Da bi to pravo bilo ostvareno, potrebna je zajednička briga – roditelja, institucija i društva.
Roditelji moraju znati da njihova uloga u odrastanju djeteta ne prestaje razvodom, već dobija novu dimenziju – onu u kojoj dijete mora znati da ga oba roditelja i dalje vole i podržavaju. Iako razvod može značiti kraj partnerstva, ne smije značiti kraj roditeljstva, a kada se u konfliktu zaboravi da je dijete osoba, a ne sredstvo, tada govorimo o ozbiljnoj povredi njegovih prava. Posljedice su često nevidljive godinama, ali ostaju duboko urezane. Zato je nužno reagovati na vrijeme – jer nijedan roditeljski ego ne vrijedi koliko jedno djetinjstvo.
Radio Bet / Izvor: Tuzlanski.ba