Humanitarna akcija Radio Beta: Posjeta porodicama u Gradačcu i Gračanici
Sit se gladnom ne vjeruje
Koliko puta ste se požalili na to da nemate šta da obučete uprkos ormarima punim odjeće?
Koliko puta ste bili izbirljivi u hrani koji IMATE u kući i žalili se, ili bili nezadovoljni njenim okusom?
Koliko puta ste se požalili na svoj izgled iako ste potpuno zdravi?
Koliko puta ste poželjeli da živite u raskošnijem stanu ili kući, opremljenu novim namještajem?
Vaš odgovor je: „Bezbroj“. Znam. I moj također.
A sada:
vrijeme je da pomislimo na one ljude koji nemaju adekvatnu odjeću i obuću. Vrijeme je da pomislimo na one koji nemaju hrane, na gladne ljude, osobe koje traže hranu po kontenjerima da bi prehranili sebe i svoju porodicu. Vrijeme je da se, u trenucima pred ogledalom, nezadovoljni svojim izgledom, sjetimo ljudi oboljelih od raka, leukemije, cerebralne paralize…
Vrijeme je da pomislimo i na ljude koji nemaju „krov nad glavom“, koji žive u starim, nazovimo kućama, mutvacima sa 10 m2.
Vrijeme je da se osvijestimo i shvatimo koliko smo sretni ustvari.
Teško je i početi priču o jučerašnjem danu i humanitarnoj akciji koju smo organizovali da bi pomogli ljudima koji nemaju osnovnih sredstava za život. Toliko se toga prelomilo u nama nakon jučerašnjeg dana.
Naime, proteklu sedmicu, na talasima Bet Fratello radija mogli ste čuti apele za pomoć koje smo svakodnevno čitali u rubrici „ Mali oglasi“.
Pokrenuli smo humanitarnu akciju kako bi ovim porodicama obezbijedili hranu, odjeću i novac.
U saradnji sa J.U. Gimanzija „Mustafa Novalić“ Gradačac, J.U. M.S.Š. „ Hasan Kikić“ Gradačac, Crveni križ Gradačac i par naših sugrađana uspjeli smo skupiti dovoljne količine hrane, odjeće i novca kako bismo ovim porodicama pružili osnovnu pomoć za život.
Posjetili smo porodicu Džinić u Prijekom Brdu u Gračanici. Ova porodica živi u maloj sobici, njih petero. Dočekala nas je majka troje zlatne djece, Berisa Džinić. Tri mala, predivna stvorenja iskreno su se obradovala našoj posjeti i s radošću nas ugostila u svom „domu“.
Naši prvi utisci pri dolasku u ovaj dom: „Gledamo i ne vjerujemo“.
Pet članova ove porodice teško preživljavaju u u sobici u kojoj kako majka Berisa kaže, nekako prespavaju. Majka k'o majka.
„ Neka su mi djeca na toplom (nekom starom, dotrajalom kauču), da se ne razbole, a ja zaspim odmah do vrata na podu.“
Bilo nam je teško rastati se sa ta tri predivna stvorenja koja su nas gledala okicama punim radosti i nade i majkom Berisom koja briše suze i maše pri odlasku.
Napuštajući Prijeko Brdo, ostala je nada i na onom brežuljku i u nama svima da ćemo se drugi put vratiti sa nekim ljudima koji će obezbijediti pravi dom ovoj porodici.
Nakon toga, posjeta Doborovcima. Na raskrsnici nas dočeka muž i otac dvoje djece, Senad, a na ulazu u dvorište preslatki, osmogodišnji dječak. Ovaj dječak se odmah „zaljubio“ u naše gimnazijalke, Amru i Selminu i zamolio ih za fotografisanje sa svojim jedanaestogodišnjim bratom. 11-ogodišnji dječak boluje od epilepsije, a ova porodica nema sredstava za liječenje njihovog sina.
Kako kaže gospodin Senad: „ Čitav život sam radio i sa svojih deset prstiju prehranjivao svoju porodicu, ali ova godina je teška, ove zime nema ni posla. Kad sam Vam se obratio sa molbom za pomoć, 3 dana prije toga nismo ništa jeli, a onda nam se javilo par dobrih ljudi koji su nam pomogli.“
Mali dječak ostao je u društvu svog starijeg brata radujući se paketićima, a mi smo i ovaj dom napustili s nadom da u svijetu ima još dobrih ljudi koji bi im pomogli, najprije nudeći posao gospodinu Senadu kako bi prehranio sebe i svoju porodicu.
Na kraju dana, naša ekipa je posjetila dom Šišić u Međeđi Donjoj. Gostoprimljivi roditelji dva blizanca, dječaka koji boluju od cerebralne paralize primili su nas u svoj dom. Toliko ljubavi u očima dva dječaka koji su paralizovani, toliko slatkih dječijih riječi i iskrenih osmijeha, razveselili su nas i podsjetili na to da smo ZDRAVI i da je to najbitnija stvar u životu.
Teško je opisati trenutna osjećanja nakon posjete ovim porodicama.
Gdje smo se to izgubili? Mi koji imamo sve; hranu, dom, odjeću. Mi koji smo, prvenstveno zdravi.
Ovi ljudi nisu plod nečije mašte. Teške situacije u kojima se nalaze su stvarne.
Okrenimo se oko sebe! Zapitajmo se! Budimo ljudi! Ako možeš, pomozi i ti!
Bet Fratello radio zahvaljuje se:
učenicima JU Gimnazije „ Mustafa Novalić“,
učenicima JU M. S. Š . „Hasan Kikić“,
roditeljima, rodbini i komšijama učenika Gimnazije i Mješovite srednje škole u Gradačcu,
direktoru JU Gimnazije „ Mustafa Novalić“, Amiru Mujkanoviću,
benzinskoj pumpi „Lalax company“
Crvenom križu Gradačac,
Zulejhić Suadi i Hasanu,
Almiru Sendiću,
Elminu Omeragiću,
Nuriji Derviševiću,
kao i svim ostalim sugrađanima koji su donirali novac, hranu i odjeću i podržali ovu akciju.
Veliko hvala učenicama J.U. Gimnazije „Mustafa Novalić“ : Amri Ibrahimović i Selmini Iskrić na uloženom trudu i pomoći na terenu kako bismo ovu humanitarnu akciju uspješno realizovali.
Srednjoškolci, veliko vam HVALA! Vi ste ponos našeg Gradačca i BiH.
(Radio Bet)