Ikona Mostara: Bosonogi Safet pola vijeka čuva tradiciju Starog mosta
Safet Begović je najfotografisaniji Mostarac, a u Mostaru se svi za to slažu. Nezvanična turistička ikona Mostara čiji potencijal ovaj grad dosad nije znao da iskoristi, odmjeren je, mudar, individualista i, nadasve, skroman čovjek.
O njemu su pisali brojni domaći i svjetski mediji, a većina turista koja posjeti grad na Neretvi i pređe preko Starog mosta, fotografiše se sa Safetom u njegovoj živopisnoj radnji.
Svoje bogato životno iskustvo Safet je odlučio da ovjekovječi na sasvim neuobičajen način, pa je prije nekoliko godina otvorio muzej samom sebi.
“Drugi su me nazvali “čuvarom Starog mosta”, a ja živim skoro 50 godina od njega, on me hrani. Ne dolaze turisti kod mene zato što sam zanimljiv nego što su Stari most i Neretva lijepi i od toga živim i naravno da to volim i cijenim”, kaže Safet za N1.
Begović je simbol zanatskih prodavnica, a uvijek je odeven u bijelo, bos je i veseo.
“Mostar je nazvan gradom svjetlosti, a bijela boja je svijetla pa se zbog toga oblačim u bijelo. Ali ja tek živnem ljeti kad grane sunce u Mostaru, a zimi sanjam zimski san. Kada dođe sunce, dođu i turisti s njim i onda je to veselo i zaradi se i upoznaju se zanimljivi ljudi, tako da je tada život ispunjen lepotom”, rekao nam je Begović.
Safet za sebe kaže da je čovjek starog kova.
“Imam 76 godina i kad sam otvorio radnju trebala mi je diploma da znam da radim. Pravim bakreni nakit, popravljam stare stvari i tako izrađujem suvenire od drveta i metala. S vremenom se to izmijenilo jer je došla nova generacija kapitalizma i tu se gledalo samo na zaradu. Kada pređete preko Starog mosta od dućana do dućana vidjećete da su jednolični suveniri, svi imaju istu robu, sto radnja sa po hiljadu primjeraka istih stvari i to je dosadno i uvezeno. Nemaju ljudi alata u radnji da nešto sami naprave i nijesu interesantni. Ja nastojim da napravim nešto što niko nema, a sada radim na narukvicama sa imenom”, priča ikona grada
Prema njegovim riječima, najviše u Mostaru vidi turista iz Južne Koreje koji vole šarene suvenire, kič koji je jeftin i koji se prodaje mnogo.
“Prodaju se magneti sa Starim mostom, što je u redu, ali većina turista nema interesa za ručni rad i meni je dobar dan kad dođu Amerikanci, Njemci i Francuzi koji imaju interes i koji razumiju nešto. Ja takođe i razgovaram s njima jer je za mene važno da razgovaram s ljudima. Ja sam i posjećivao nekadašnje mušterije i studenti koji nemaju para kod mene su noćivali”, priznaje Safet.
O tome koje priče voli da priča turistima izdvaja onu da su svi ljudi na svijetu jednaki, da ne postoje takve razlike u kulturama i da je to izmišljeno za one koji misle da je bolji od drugog.
“Ja da sam rođen u Italiji, bio bih katolik, da ste u Bagdadu, bili biste musliman, to je samo karma – takva sreća ili nesreća. Kada pogledate Zemlju iz vasione, vidite da je to jedno zrnce prašine i nigdje nijesu našli života nego tu, a stalno ratovima uništavamo sami sebe”, konstatuje Begović.
Na pitanje zašto hoda bos, odnosno bez obuće je rekao: “To je priroda”.
“Ja sam kao dijete bos hodao i nije bilo cipela dovoljno tada. U prirodi sam bio i volim tradiciju i ono što sam navikao to radim. Starim, ali ne mijenjam se. Čovek se jako brzo mijenja – ako je neko izbacio pocijepane pantalone na tržište i prikazao glumca ili glumicu da je tako obučen, onda djevojke moraju to da kupe. Oni su natjerani, nemaju svoj ukus. Da si prije nosio poderano, izviždali bi te. Gubi se identitet i svi se svrstavamo u jednu istu ravnotežu, uniformu i to je ono što ljudima fali – identitet”, zaključuje “čuvar Starog mosta”.