Koliko je scenario filma “Povratnik” istinit?
Ko je bio traper Hju Glas za čije tumačenje je Leonardo Dikaprio dobio svog prvog Oskara?
O Hjuu Glasu, lovcu na dabrove, koji je bio inspiracija za film “Povratnik”, ne se zna previše. Živio je početkom 19. vijeka na američkom zapadu i on je zapravo manje poznata verzija slavnog vojnika, graničara i narodnog heroja Dejvija Kroketa. Ono što se o Glasu zna uglavnom su pretpostavke, piše britanski Telegraf, a ono što je izvjesno jeste da je bio pismen, uprkos tome što je u pisanoj istoriji Amerike ostavio vrlo malo traga.
Jedini sačuvani dokumenti su pisma koja je pisao roditeljima svog prijatelja trapera, nakon što je ovaj poginuo u borbi s indijanskim plemenom Arikara. Hju Glas se spominje i u izvještajima šefova njegovog poslodavaca kod kojih je radio. U izvještajima su napisali kako je Glas bio vrlo vrijedan radnik, ali da je bio prgav i težak za saradnju.
Poznata je i priča o napadu medvjeda na Glasa. Napad medvjeda je u stvari jedina stvar po kojoj je ovaj lovac ostao upamćen. Ova priča je ubrzo postala urbana legenda. Zahvaljujući advokatu iz Portlanda ona se brzo preko medija proširila po cijeloj Americi.
Džon T. Kolmen, profesor na Univerzitetu Notr Dam u Indijani, koji je dugo istraživao Glasov životni put, sumnja u istinitost priče. Koleman ističe kako ta priča na neki način potvrđuje mišljenje ljudi o životu na zapadu Amerike. Muškarci su, kaže Kolmen, zbog života u okrutnoj prirodi postali otporniji i kršniji. On ističe da su za ljude baš to bili pravi Amerikanci, snažni i borbeni, za razliku od krhkih Evropljana.
Napad medvjeda, za kog nisu postojali svedoci, dogodio se u ljeto 1823. godine, pet mjeseci nakon što se Glas pridružio lovcima na krzno u Južnoj Dakoti. Priča kaže da je negdje u blizini obale reke Misuri slučajno naletio na medvjedicu s mladima.
Uplašena medvjedica je skočila na njega i nanijela mu teške povrede glave, vrata i nogu. Traperi su čuli Glasove pozive u pomoć, dotrčali su i ubili razjarenu medvjedicu. No, Glasove povrede su bile toliko teške da niko nije mislio da će preživjeti.
Traperi su odlučili da ga ostave zajedno s dva člana ekipe koji bi bili uz njega do smrti i organizovali mu sahranu. Traperi kojima je dodeljen taj zadatak su bili Džon Ficdžerald i jedan od najmlađih trapera Džim Bridžer.
Nakon dva dana bdijenja nad Glasom, Ficžerald i Bridžer su se uplašili da su se ostali traperi već prilično udaljili od njih, pa su odlučili da napuste Glasa i prepustiti ga sudbini. Iskopali su vrlo plitku rupu u koju su smestili Glasa.
No, Glas se u jednom trenutku probudio i shvatio da su ga ostavili samog. S teškim ranama i gotovo nadljudskom snagom nakon šest nedjelja uspio je da dođe do najbližeg izvora s vodom.
Detalji ove priče opisani su u više navrata. Prvo se spominju u pjesmi “Pjesma Hjua Glasa” Džona Najharda iz 1915. godine, zatim u romanu “Gospodar grizli” Frederika Manfreda iz 1954, pa čak i u filmu “Man in the Wilderness” iz 1970. s Ričardom Harisom u glavnoj ulozi.
Legenda kaže da je, dok je liječio rane, Glas ubijao i jeo zmije, a da je nakon što se vratio iz delirijuma zatekao grizlija kako mu liže rane. Neki podaci kažu da je prepješačio 320 kilometara da bi došao do konačnog odredišta i pronašao ljude koj isu ga ostavili kako bi im se osvetio. U stvarnoj verziji priče se navodi da je Glas stvarno pronašao Ficdžeralda i Bridžera, ali im se nije osvetio, već im je oprostio.
U filmu su malo zaoštrili priču, pa smo umesto oproštaja ipak dobili krvavu osvetu. Nije zgoreg pomenuti da je ovaj detalj scenaristima zadao najviše muke.
U svakom slučaju, priča iz filma “Povratnik” je bazirana na legendi, tako da nije moguće utvrditi sa stoprocentnom tačnošću koliko je scenario blizak stvarnim događajima, ali kako je u pitanju umjetničko djelo, to i nije toliko važno.