Prvačići iz OŠ “Osman Nakaš” uče znakovni jezik kako bi pomogli drugu: Zejdov osmijeh je najveća nagrada
Priča o učiteljici Saneli Ljumanović iz OŠ “Osman Nakaš” koja sa učenicima prvačićima uči znakovni jezik kako bi se mogli sporazumijevati sa gluhonijemim učenikom Zejdom Ćoralićem fascinirala je i dirnula mnoge ljude.
Priča nije samo bombastično odjeknula u BiH, za nju se čulo i van granica naše zemlje. U razgovoru za Oslobođenje učiteljica Ljumanović je kazala da joj to imponuje, te da je, iskreno govoreći, bila šokirana odjekom ove priče.
– Uradila sam ono što bi uradio svako da se nađe u mojoj situaciji. Ustvari, rekla bih da sam samo radila svoj posao. Imala sam poteškoću koju sam trebala riješiti i u saradnji sa roditeljima uspjeli smo u tome. Sasvim slučajno to je došlo u medije, kazala je Ljumanović.
Puno naučili
Ljumanović nam je ispričala kako je sve počelo i kako se došlo na ideju o učenju znakovnog jezika.
– U razred sam dobila gluhonijemog dječaka Zejda koji nije znao znakovni jezik, a nismo ni mi. Morala sam naći način kako da održavam nastavu i komuniciram s njim. Na početku sam uspostavila neku svoju komunikaciju s njim kako bih mu objasnila šta učimo i šta da uradi za zadaću. Shvatio bi šta mu govorim, ali to nije bilo dovoljno. Moralo se nešto ozbiljnije uraditi. Na roditeljskim sastancima razgovarala sam sa roditeljima o tome šta uraditi i kako pomoći Zejdu. Jedna mama je predložila da organizujemo kurs znakovnog jezika. Meni se to jako svidjelo, a sa tim su se složili i ostali roditelji. Iako se kurs plaća, roditelji su odlučili dati novac za to. Za djecu čiji roditelji nisu mogli platiti, platili su drugi roditelji, kazala je Ljumanović.
Učiteljica i učenici već treći mjesec uče znakovni jezik kako se njihov drug Zejd ni u jednom trenutku ne bi osjećao zapostavljenim. Dobra stvar koja se desila, kako nam je ispričala Ljumanović, jeste ta da je Zejd dobio i asistenticu koju plaća Općina Novi Grad, a koja će mu pomoći u radu.
– Naučili smo puno riječi i kratkih rečenica. Sada to treba dalje povezivati. Cilj nam je da Zejd pored znakovnog jezika istovremeno nauči da čita sa usana kako bi se što bolje osposobio za život. Jer kada izađe iz škole, niko ne zna znakovni jezik. Sada imamo asistenticu koja mu pomaže i objašnjava i ona će tu biti tri mjeseca. Ali ne znamo šta će biti poslije toga. Nadamo se da će se to nastaviti. Mnogo je važno da se u budućnosti ovo pitanje sistemski riješi. Inkluzivna nastava je uvedena, ali je trebalo ispuniti osnovne preduslove za to, navodi Ljumanović.
Nagrada
Građani Sarajeva pokrenuli su inicijativu da se ovoj učiteljici dodijeli Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva. Ljumanović ističe da je to čini sretnom, iako zna da je neće dobiti.
– Imponuje mi što konačno neko prepoznaje moj rad, iako ovo nije prvi put da nešto novo uvodim u rad. Znam da neću dobiti nagradu, ali sama inicijativa građana meni je dosta, čini me vrlo sretnom. Vidim da je ostalo još tog duha grada koji prepoznaje prave vrijednosti. Međutim, najveća nagrada za mene je pun inbox poruka od mojih bivših učenika. To su poruke ljubavi, podrške i to je neprocjenjivo, govori Ljumanović koja 13 godina radi u prosvjeti.
Zejdovi drugovi i drugarice oduševljeni su kursem znakovnog jezika.
– Meni se sviđa što učimo znakovni jezik. Nije puno težak. Drago mi je što mogu da se sporazumijevam sa drugom Zejdom, kazao nam je Noa Ivanović.
Prvo što su naučili, kako nam je kazala Lajla Karahusić, bilo je dobar dan, doviđenja, hvala i izvolite.
– Dosta toga smo naučili. Zahvaljujući ovom kursu, možemo da razgovaramo sa našim drugom. Znakovni jezik mi se jako dopada pa kad dođem kući, često roditeljima pokažem šta sam naučila, rekla je Karahusić.
Slušni aparat
Zejd Ćoralić gotovo u potpunosti ne čuje od rođenja. Pomaže mu slušni aparat, ali ni to za uspješnu komunikaciju nije dovoljno. Zbog toga što nema razvijen sluh, razvoj govora mu je također usporen. Međutim, njegova potreba za komunikacijom nije ništa manja nego kod njegovih vršnjaka, šestogodišnjaka.
Bet radio / oslobodjenje.ba