Dvije trećine djece u BiH bez vrtića
U Bosni i Hercegovini dvije trećine djece ne ide u vrtić, a u manjim i ruralnim mjestima neki oblik nastave prije osnovne škole pohađa tek 0,5 posto.
Za usporedbu, prosjek Europske unije iznosi 95 posto. Upravo zato su vlasti BiH zatražile pomoć za ulaganje u obrazovanje kroz Plan rasta za Zapadni Balkan.
Ali iza statistike stoje životne priče.
Ivo Čakarić je 1992. godine, kao dojenče, izbjegao s roditeljima iz Dobretića u Rijeku. Prvi put se u Bosnu i Hercegovinu vratio 2009. godine, a 2016. odlučio je napraviti ono što se rijetko tko usudi – napustio je siguran posao asistenta na Građevinskom fakultetu i sa suprugom, pravnicom odraslom u Švedskoj, vratio se u ovo planinsko selo.
Danas, kao načelnik najmlađe, najmanje i jedne od najsiromašnijih općina u centralnoj Bosni, pokušava promijeniti svakodnevicu obitelji koje su se, poput njega, odlučile vratiti.
“Kroz školu je bio propuh do 2013. godine, kad smo stavili vrata, prozore i novi krov. Vrtić još nemamo i supruga je kući s djetetom. Spremamo dokumentaciju i Hrvatska vlada nam je obećala ponovno pomoći da dvije školske učionice preuredimo u vrtić za 15-ak djece. Potrebe ima. Ljudi se stalno vraćaju i nisu to samo stariji. Otkad sam ovdje, svake godine se rodi barem jedno dijete”, kaže Čakarić za Radio Slobodna Evropa.
Sa svega 1.600 stanovnika, Dobretići su među najmanjim i najsiromašnijim općinama u BiH. Njihov godišnji budžet iznosi tek oko 300.000 eura, a iz tog skromnog iznosa plaća se sve — od rasvjete u selima do plata nastavnicima.
Izgradnja i finansiranje škola je na teret lokalne zajednice.
Samo tridesetak kilometara dalje, u općini Jezero, mještani se bore sa sličnim problemima — iako je njihovo mjesto poznato širom svijeta, otkad je NASA po njemu nazvala krater na Marsu.
Potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, ovo je mjesto izdvojeno iz sastava Jajca na “drugu stranu” entitetske linije, u Republiku Srpsku.
Tri decenije kasnije, i dalje se nalazi na listi “izrazito nerazvijenih općina” s još dvadesetak njih u tom entitetu.
“Prva smo ‘izrazito nerazvijena” opština koja otvara vrtić, vrijedan oko 700.000 maraka (oko 350.000 eura). Pomogle su nam Vlada Srbije i Vlada Republike Srpske, jer mi u budžetu uopšte nemamo sredstva za kapitalne investicije. To mnogo znači za socijalizaciju naše djece, ali i roditeljima jer su to mjere podrške porodicama i zapošljavanju žena iz malih rubnih opština”, kazala je načelnica Jezera Snežana Ružičić za RSE.
Zemlja bez vrtića
U BiH je cijeli obrazovni sistem podijeljen između dva entiteta i deset kantona i država formalno nema nadležnost. Svaka lokalna vlast odlučuje koliko novca će izdvojiti za obrazovanje ili socijalnu potporu i te su razlike često ogromne.
Dok neke porodilje ne primaju ni eura pomoći, druge dobivaju naknade približne minimalnoj plaći od oko 500 eura. U pojedinim općinama se subvencioniraju vrtići, dok u drugim roditelji sami snose sve troškove što, uz niska primanja, vrtić čini luksuzom koji mnoge mlade obitelji ne mogu priuštiti.
“Po zakonu, kantoni nisu osnivači predškolskih i školskih ustanova, već su to općine. Mi kao kanton subvencioniramo i roditelje i vrtiće, da bi što više djece pohađalo vrtiće, jer ono što djeca propuste u toj dobi je kasnije teško nadoknadivo. Prethodnih pet-šest godina za predškolsku oblast izdvajamo iz proračuna oko milion maraka (oko 500.000 eura) godišnje”, kazao je za RSE Bojan Domić, ministar obrazovanja Srednjobosanskog kantona kojem pripadaju i Dobretići.
Samo 35 posto djece pohađa vrtiće, dok u manjim općinama i ruralnim područjima taj broj pada na zanemarivih 0,5 posto, prema posljednjim dostupnim podacima.
Prosjek Europske unije je 95 posto.
Radio Bet / Izvor: Tip.ba