Svijet bez kormilara i kraj Pax Americane: Da li nas nakon godine haosa čeka godina velikog dogovora?
Kada historičari budu pisali o prvoj polovini 21. stoljeća, 2025. godina će biti označena crvenim markerom. Nije to bila godina jednog velikog praska, već godina nezaustavljivog pucanja šavova.
Godina u kojoj je “međunarodna zajednica”, taj apstraktni termin na koji smo se u Bosni i Hercegovini decenijama oslanjali, prestala postojati u obliku kakvog smo poznavali.
Brutalna potvrda te nove realnosti stigla je već trećeg dana 2026. godine, kada su slike uhapšenog venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura na aerodromu u New Yorku obišle svijet, šaljući jasnu poruku: ušli smo u eru golog intervencionizma gdje sila piše zakone, a suverenitet je privilegija samo onih koji ga mogu vojno odbraniti.
Ispratili smo godinu koju analitičari već nazivaju “Godinom Velikog Zamora” (The Great Fatigue). Zamor od rata u Ukrajini, zamor od inflacije, zamor od klimatskih upozorenja i zamor od političke polarizacije. Dok sat otkucava prve sate nove godine, svijet više ne izgleda kao globalno selo, već kao niz utvrđenih tabora koji sumnjičavo gledaju jedni druge preko podignutih zidova.
Nakon što smo ispratili ovu tešku godinu, jasno je da svijet više ne funkcionira na pravilima napisanim 1945. ili 1991. godine. Ušli smo u eru “Svijeta bez kormilara”.
Povratak Donalda Trumpa i kraj “Pax Americana”
Centralni događaj godine, koji je diktirao tempo svih ostalih, dogodio se već 20. januara. Inauguracija Donalda Trumpa za 47. predsjednika SAD-a nije bila samo promjena administracije, već promjena paradigme.
Ono što su analitičari nazivali “Trump 2.0” pokazalo se kao mnogo disciplinovanija i radikalnija verzija njegovog prvog mandata. Tokom 2025. godine, Bijela kuća je pokrenula agresivnu politiku protekcionizma. Uvođenje univerzalnih carina od 10 posto do 20 posto na većinu uvozne robe izazvalo je šokove na globalnim berzama, a trgovinski rat s Kinom ušao je u novu, “hladnu” fazu tehnološkog razdvajanja.
Za Evropu, poruka iz Washingtona bila je hladan tuš: NATO više nije garancija, već transakcija. Trumpov zahtjev da evropske članice povećaju izdvajanja za odbranu na 3 posto BDP-a stvorio je paniku u evropskim prijestolnicama, prisiljavajući EU da prvi put ozbiljno razmotri vlastitu stratešku autonomiju.
Ukrajina i Rusija: Kraj iluzija i početak “Korejskog scenarija”
Najvažnija geopolitička priča 2025. godine nije bila nova ofanziva, već njeno odsustvo. Nakon krvavih i iscrpljujućih kampanja iz 2023. i 2024., rat u Ukrajini je u 2025. ušao u fazu metastaze.
Tokom cijele godine, linija fronta u Donbasu i Zaporožju pomjerila se manje nego u bilo kojoj prethodnoj godini rata. Ruska strategija “mljevenja mesa” (meat-grinder) nastavila se, ali s manjim intenzitetom zbog iscrpljenosti ljudskih resursa. S druge strane, Ukrajina se suočila s dramatičnom krizom mobilizacije. Slike prisilnih regrutacija na ulicama Kijeva i Odese postale su mračna svakodnevnica, dok je Zapad, pritisnut vlastitim ekonomskim problemima i političkim promjenama u Washingtonu, počeo zavrtati slavinu.
Ono što se dešavalo iza zatvorenih vrata bilo je važnije od dešavanja u rovovima. Godina 2025. donijela je de facto priznanje zapadnih kancelarija da vojni povratak na granice iz 1991. godine više nije realan u kratkom roku. Termin “Korejski scenarij”, prekid vatre bez mirovnog sporazuma, uz snažne sigurnosne garancije za slobodni dio Ukrajine, prešao je iz tabu teme u dominantnu strategiju. Iako Zelenski i dalje javno odbija teritorijalne ustupke, pritisak da se rat “zamrzne” kako bi se spriječio potpuni kolaps ukrajinske ekonomije postao je neizdrživ.
Dok je Amerika jačala svoj izolacionizam, Evropa se borila sa unutrašnjim demonima. Politički zemljotres u Njemačkoj bio je najvažniji evropski događaj godine. Nakon kolapsa “Semafor koalicije”, prijevremeni izbori održani 23. februara donijeli su očekivani zaokret udesno.
Pobjeda CDU/CSU-a i formiranje nove vlade označili su kraj ere Olafa Scholza. Njemačka je tokom 2025. zauzela znatno tvrđi stav prema migracijama, praktično suspendujući dijelove Schengenskog sporazuma uvođenjem stalnih graničnih kontrola. Ovaj “njemački zaokret” prelio se na ostatak kontinenta, gdje su desničarske i suverenističke stranke postale mainstream, mijenjajući samo tkivo Evropske unije iz liberalnog projekta u “Tvrđavu Evropu”.
Pacifik: Godina “Sive blokade” Tajvana
Kineski predsjednik Xi Jinping je 2025. godinu iskoristio za testiranje crvenih linija Zapada, ali ne invazijom, već onim što vojni stratezi zovu “siva zona ratovanja”.
Ljetos izvedena vježba “Zajednički mač 2025B” nije bila samo vježba. Kina je na 14 dana uvela “karantenu” oko Tajvana pod izgovorom inspekcije trgovačkih brodova zbog navodnog krijumčarenja oružja. Svijet je na trenutak vidio kako izgleda prekid dotoka naprednih čipova.
SAD i saveznici (Japan, Filipini, Australija) odgovorili su formiranjem konvoja pratnje, ali niko nije ispalio prvi metak. Kina je postigla cilj: normalizirala je prisustvo svoje mornarice u tajvanskim vodama i pokazala da može ugušiti ekonomiju otoka bez iskrcavanja ijednog vojnika. Pacifik je 2025. postao najmilitariziranija zona na planeti.
Dok su oči svijeta bile uprte u Tajvan, Karipsko more je tokom 2025. tiho postalo poligon za “hibridni pomorski rat”. Pod krinkom borbe protiv narko-kartela, američka Južna komanda (SOUTHCOM) provela je niz agresivnih intervencija, potapajući i zapljenjujući desetine takozvanih “brodova duhova” za koje je Washington tvrdio da su dio “Madurove državne narko-mreže”. Ova operacija, eufemistički nazvana “pojačani nadzor”, zapravo je bila pomorska blokada Venecuele u svemu osim po imenu.
Svaki incident na moru bio je praćen žestokom retorikom iz Washingtona, koja je Madura direktno optuživala za “hemijski rat fentanilom” protiv američkih građana, čime se u američkoj javnosti gradilo opravdanje za vojnu akciju. Sada je jasno da ti sukobi nisu bili samo policijske akcije, već sistematsko testiranje venecuelanske odbrane koje je poslužilo kao logistička i obavještajna priprema za ono što je uslijedilo u januaru 2026. operaciju “Apsolutna odlučnost” i uklanjanje Madura.
Bliski Istok: Rat Izraela i Irana, Gaza u 2025. i međunarodna sramota
Godina 2025. na Bliskom istoku bila je obilježena ne samo tragičnim preživljavanjem stanovnika Pojasa Gaze, već i dramatičnim širenjem sukoba u region koji je decenijama bio tanko razorena tektonska ploča između država i naroda.
Dok je Pojas Gaze i dalje bio poprište brutalnih izraelskih vojnih operacija koje su pretvorile urbane sredine u ruševine, humanitarne krize su se produbljivale, a međunarodna zajednica je ostajala zakržljala u efikasnoj reakciji. Deseci hiljada civila su izgubili život, bolnice su bile preplavljene, dok je izraelska blokada i kontrola pristupa pomoći dovela do akutnog nedostatka hrane i lijekova, što su mnoge globalne humanitarne organizacije opisale kao humanitarni kolaps. Pored direktnih vojnih udara, blokade i uništavanja ključne infrastrukture, reakcije Zapada su se uglavnom ograničavale na diplomatske izraze zabrinutosti, bez stvarnog pritiska za prestanak nasilja i zaštitu civila, što je dodatno otvorilo pitanje dvostrukih standarda u međunarodnim intervencijama i pravdi.
U isto vrijeme, tenzije između Izraela i Irana eskalirale su u najozbiljniji direktni sukob između dvije države u posljednjim decenijama, značajno šireći regionalnu krizu. U junu 2025. Izrael je pokrenuo veliku vojnu kampanju protiv Irana, počevši s nizom preciznih zračnih udara na iranske nuklearne i vojne instalacije, uključujući kompleks Natanz i druge postrojenja povezana s nuklearnim programom.
Ovi udari su imali za cilj, prema izraelskim vlastima, neutralizirati iranski nuklearni program koji Tel Aviv smatra egzistencijalnom prijetnjom, ali su u praksi predstavljali prethodno nezabilježenu agresiju na suverenu državu bez jasnog međunarodnog mandata.
Rat je ubrzo prerastao u razmjenu hiljada projektila, Iran je uzvratio s više od 300 projektila i dronova prema izraelskim urbanim centrima, uključujući Tel Aviv i Haifu, čime je pokazao sposobnost da nanese štetu duboko unutar izraelskog teritorija i demonstrirao da niko više ne može računati na potpunu neprobojnost izraelske odbrane.
Ova eskalacija je uvukla u sukob i SAD, koje su udarale zajedno s Izraelom na iranske nuklearne objekte u operaciji koju su američki zvaničnici nazvali „Midnight Hammer“, uspoređujući uništenje iranskih objekata s sigurnosnim ciljem sprječavanja nuklearnog oružja, ali bez ozbiljne međunarodne debate o legalnosti, civilnim rizicima i dugoročnim posljedicama.
Rat Izraela i Irana, iako je bio relativno kratak u trajanju, imao je duboke posljedice: ne samo što je osvijetlio nedostatak efikasnih međunarodnih mehanizama za obuzdavanje unilateralnih vojnih akcija velikih sila, već je također razotkrio opasnu spremnost da se civilne žrtve i regionalna stabilnost žrtvuju u ime strateških interesa. Ovaj sukob nije bio samo sigurnosna operacija protiv nuklearnih prijetnji, nego je obilježen kao ekspanzija regiona konflikta koja dodatno destabilizuje Bliski istok i baca sumnju na oznake „odbrane“ koje koriste vlade da opravdaju razorne vojne udare bez transparentnog međunarodnog nadzora ili legitimiteta.
Dok globalni posmatrači raspravljaju o tome da li su ovakve vojne operacije imale opravdanje u realnoj bezbjednosnoj prijetnji, činjenica ostaje da je u 2025. razmjer i intenzitet sukoba doveo do još većeg stradanja civila, proširenja ratne zone i dubokog urušavanja osnovnih pravila međunarodnog prava i humanitarne zaštite.
Međutim, ono što je svijet sramotno ignorisao je Sudan. Godina 2025. bit će upisana kao godina kada je sudanski građanski rat proizveo najveću humanitarnu krizu na planeti, s milionima raseljenih i gladnih, dok su kamere bile uperene drugdje. Ovo je postao klasičan primjer “proxy” rata gdje sile poput Rusije i Emirata testiraju svoje oružje i utjecaj daleko od očiju javnosti.
Tehnološki rat: Dronovi i AI kao novo nuklearno oružje
Ako je 20. vijek definirala atomska bomba, 2025. je definirao autonomni dron. Rat u Ukrajini i sukobi na Kavkazu pokazali su da su tenkovi od 10 miliona dolara bespomoćni pred rojem dronova od 500 dolara vođenih umjetnom inteligencijom.
Godina 2025. je bila prijelomna jer je AI prvi put masovno korištena za kognitivno ratovanje. Izborni ciklusi u Njemačkoj, Kanadi i Latinskoj Americi bili su poprište sofisticiranih kampanja dezinformisanja. Video snimci političara koji govore stvari koje nikad nisu rekli postali su toliko realistični da su tradicionalni mediji izgubili bitku s verifikacijom. Povjerenje u “istinu” je u 2025. dotaklo historijsko dno.
Također, vidjeli smo prvu veliku primjenu cyber-kinetičkog ratovanja: napadi na električne mreže i vodovode nisu više bili teoretska prijetnja, već stvarnost u nekoliko manjih sukoba u Aziji i Istočnoj Europi.
Ekonomija: Fragmentacija i kraj globalizacije kakvu poznajemo
Ekonomisti su 2025. proglasili godinom “Geo-ekonomije”. Trgovina više nije vođena profitom, već nacionalnom sigurnošću.
Svijet se podijelio na dva nepovezana ekonomska bloka:
G7+ sfera: SAD, Europa i saveznici koji pokušavaju “deriskirati” svoje ekonomije od Kine, plaćajući visoku cijenu kroz inflaciju i skuplje proizvode.
BRICS+ sfera: Kina, Rusija, Indija, Brazil i novi članovi, koji ubrzano grade paralelni finansijski sistem kako bi zaobišli dolar.
U 2025. godini, posjedovanje strateških sirovina (litij, kobalt, rijetki metali) postalo je važnije od posjedovanja deviznih rezervi. Europa je, uprkos ambicioznim planovima, nastavila gubiti industrijsku bazu zbog visokih cijena energije, dok su SAD i Kina subvencijama privlačile fabrike.
Šta nas očekuje u 2026?
Ako se po jutru dan poznaje, 2026. godina je započela geopolitičkim potresom koji je redefinirao američku moć. Već u ranim satima 3. januara, svijet je svjedočio operaciji “Apsolutna odlučnost”, munjevitom hapšenju venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura od strane američkih specijalnih snaga.
Ovaj događaj je postavio mračan ton za godinu pred nama: Amerika je demonstrirala da može “odrubiti glavu” bilo kojem režimu, ali je istovremeno ogolila paradoks vlastite politike, izvoz demokratije silom, dok kod kuće sve više liči na one protiv kojih se bori. Venecuela je postala brutalno upozorenje da u novom svjetskom poretku suverenitet postaje iluzija za one bez moćnih zaštitnika, te da SAD pod Trumpom ulaze u fazu “uvoza autokratije” kroz demonstraciju imperijalne sile.
Dva su scenarija za 2026. ovo bi mogla biti godina “Velikog dogovora” ili eskalacije. Svi indikatori govore da rat u Ukrajini ne može preživjeti 2026. u ovom formatu, resursi su pri kraju. Očekuje se formalizacija “zamrznutog sukoba” nametnuta izvana, ili (manje vjerovatno) direktan ulazak NATO snaga u neborbenim ulogama radi osiguranja zaleđa, što bi rizik od eskalacije podiglo na maksimum. 2026. će biti godina kada će se crtati nove mape Evrope.
Ekonomisti upozoravaju da će protekcionističke mjere uvedene 2025. (carine, trgovinske barijere) puni efekat imati sredinom 2026. Očekuje se usporavanje globalne trgovine, što će najviše pogoditi izvozno orijentisane ekonomije poput Njemačke, a lančano i svih koji zavise od njemačkih narudžbi.
Investitori su u 2025. ulagali bilione u AI bez povrata profita. U 2026. godini očekuje se “trenutak istine”. Ako AI kompanije ne pokažu profitabilnost, slijedi berzanski krah sličan onom “.com” balona iz 2000. godine, koji bi mogao gurnuti svijet u recesiju. Također, U 2026. godini, razlikovanje stvarnosti od deepfake sadržaja postat će gotovo nemoguće za prosječnog korisnika. Predviđa se da će ovo dovesti do potpune erozije povjerenja u medije i institucije, stvarajući plodno tlo za nove oblike autoritarizma. Istina više neće biti činjenica, već stvar izbora algoritma.
Klimatske migracije kao sigurnosna prijetnja br. 1: Nakon što su suše 2025. uništile žetve u Sjevernoj Africi i Južnoj Europi, 2026. donosi rizik od masovnih migracija. Očekujte da će voda postati uzrok novih sukoba, a da će granice Europe postati još tvrđe, s tehnologijom nadzora kakvu nismo mogli ni zamisliti.
Svemir kao novo ratište: SAD i Kina planiraju ključne misije na Mjesec u narednim godinama. U 2026. očekujemo prve ozbiljne diplomatske (a možda i druge) incidente oko prava na lunarne resurse i uništavanja satelita.
Godina 2025. nas je iscrpila, ali nas je i otrijeznila. Ulazimo u 2026. godinu sa manje iluzija, ali i sa manje sigurnosti. Svijet je postao multipolaran, transakcijski i opasan. Era jeftinog novca, jeftine energije i američkog sigurnosnog kišobrana je završena.
U svijetu divova koji se sudaraju, i gdje međunarodno pravo vrijedi onoliko koliko su snažne sile spremne da ga provode ili nekažnjeno krše, jedina strategija je pragmatizam i jačanje vlastitih kapaciteta za preživljavanje.
IZVOR:Klix.ba