Tuzla 25. maj: Bili su najljepše obučena djeca te noći, kao da su znali da odlaze zauvijek
Pomozite… nemojte mene, ja se osjećam dobro, pomozite mom drugu, on je teže ranjen… spasite život mojoj djevojci. I u tom momentu su bili puni života, nesebični, željni kao i mi da ih što više preživi. Kada su svi živi bili zbrinuti i u sigurnim rukama hirurga i sestara, trebalo je obaviti još jedan težak i bolan posao. U holu su ležala beživotna tijela dječaka i djevojčica, kojima sam željela ali nisam mogla pomoći.
Djevojka plave kose imala je nogu na prsima. Bila je tako lijepa, kao i sve druge djevojčice i dječaci. Bili su najljepše obučena djeca te noći, kao da su znali da odlaze zauvijek. Tolika ljepota i mladost slila se te noći u miris spaljenog mesa, ostale su zapisane riječi medicinske sestre Mejreme Ramadanović.
Tuzlanska Kapija. Maj, 25., ratna 1995. godina. Večer, 20.55 sati. Stotine mladića i djevojaka prolaze, sjede, gledaju se zaljubljeno… Prasak. Trenutak tišine. A onda jauci, vapaji za pomoć i smrt. Sedamdeset i jedna duša u samo jednom trenutku je napustila tijelo, 150 ranjenih. Prosjek starosti žrtava 24 godine.
Za ovaj zločin odgovarao je samo Novak Đukić. Sud BiH ga je osudio na 20 godina zatvora, ali je naprasno, otišao u Beograd na liječenje. Među ostalima učesnicima ovog masakra spominju se: pukovnik Momčilo Arsić, Boro Maksić, Miroslav Ostojić, Nedeljko Pejčić i Golub Panić te niži oficiri Đorđe Petković, Duško Popović i Mladen Mihajlović.No, nikada protiv njih nije podignuta optužnica.
